Sunday 17 January 2010

Neplanirani EDB hotline


Mada bi radni naslov ovog posta mogao da bude i 'Dobar glas se daleko čuje, a lep još dalje'. ;-)

Skriboman u akciji, skoro pa skojevac, pod svetlošću 3 svećice je napisao ovaj post. Ljudi, tako mi je oko 00:50 komp zarežao i zveknuo, da sam se prepala. Čekala ga je reanimacija, pa sam ga oživela, pa eto zato i ima posta o'ma'.

Dakle, nestala mi je struja, al' ne skroz, samo jedna faza, što se dešava u ovim mojim krajevima u zimskom periodu.

Pripalim ti ja upaljač, oprljim, ma ne brkove, njih sam izdepilirala, nego prst kod drugog kresanja vrelog kremena i kažem si: "Sad ti sestro, prvo iščupaj iz tašne tvoju mini-maxi Mag baterijsku lampu, pa je stavi u desnu ruku; u levu ruku podu'vati stolicu, u usta udeni glimericu; pa tako lepo idi do razvodne table; pa skočim na stolicu, pa vidim da je to definitivno to na tabli. Jeste, nego šta. Zar ste sumnjali u mene?

Jedva nađem mačku po mrklome mraku, zatvorim vrata od sobe, da mi mačka ne zbriše i strčim dole na onu zajedničku tablu. Brzinski pobodem glimericom kod svih komšija i da, definitivno cela zgrada je ostala bez jedne faze.

Tap, telefon u ruku, da zovem EDB, znam broj napamet, a kako i ne bih kad često zovem.

"Alo."

"Dobro veče, da li je to EDB?"

"Jeste!" - pa ćuti ko Mula-Jusuf

"Zovem vas iz te i te ulice, broj taj i taj. Pre nekih 10-ak minuta u našoj zgradi je nestala jedna faza."

"Je l'?"

"Jeste."

"A je l' ste vi sigurni da je nestala faza? Mislim kako ste to utvrdili?"

"Pa prvo sam isprobala 10 sijalica na jednom grlu, pa onda shvatila da nije do sijalice. Šalim se. Pa lepo, uzela glimericu u ruke i proverila prvo razvodnu tablu u svom stanu, a onda i u celoj zgradi. 'Ajte vi pošaljite ekipu."

"Pa ima mnogo posla, valjda će da stignu tokom noći."

"Kako to valjda? Ne mogu ja ovde da sedim u pomrčini, još mi je i komp zveknuo od strujnog udara, a ja treba da radim."

"Kako to da radite? Pa šta radite noću na kompjuteru?"

"Pa pišem..."

"Ih, sa takvim glasom..."

"Jeste, i sa još boljim stasom..."

"A kako se vi zovete?"

"Štoooooo, hoćete da me ženite, kad mi odma' uzimate generalije?"

"Ma jok, ja sam oženjen, al' imaš mnogo lep glas."

"Znam da imam."

"A kako izgledaš?"

"Bolje od tvoje mame!" :-)))))))

"Baš si ti vickasta..."

"E, pošto smo već na ti, 'ajd' ti bato pošalji tu ekipu, meni ponestaje inspiracija za ovaj hotline sa tobom - pravo da ti kažem 'ladno mi je u stanu!"

"Da dođem ja..."

"Dođi, dođi, da se popneš na banderu i da opraviš ovo što se sjebalo."

"E, 'ajd' važi, baš mi bilo gotivno da pričam s tobom. Sad ću da pošaljem ekipu."

"E super! 'Ajd' pa laka ti noć i srećan rad!"


P. S. Joj što volim džibere, a još više s jabukom u ustima. Al' da ne bi nestanka struje, ne bi bilo ni ovog posta. A da ne bi mog lepog glasa, ne bi ni došla struja posle 45 minuta. :-)))))))))

4 comments:

  1. Oh... zaista, dobar se daleko cuje :)

    ReplyDelete
  2. Definitvno ću te angažovati da zoveš EDB, kad mi nestane struja. Kod mene je juče u toku dana nije bilo 4 sata. Moj glas se očito nije čuo baš daleko.

    ReplyDelete
  3. Čuje, čuje, Drangulije, pa još zveči. :-)

    ReplyDelete
  4. Džukele jedne monopolističke. Ako treba draga moja Amarilis da zovem, ću da se stavim u službu i da zovem.
    Pogotovo što nam izedoše pare zakidajući nam na "jeftinijoj" tarifi. :-)

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...