Dobar dan u nevreme! Ja sam pre nekoliko sati primila k znanju da sam lezbejka. I moja drugarica, jedna isto tako zverka, je lezbejka. Mi smo lezbejke. Tako je Bora zaključio. Ko je bre taj Bora?
Ovako je to bilo, deco moja... sa' ću vam rečem potanko.
Te dve zverke su se šetale ulicama velegrada, takoreći metropole, balkanskog NY, moglo bi se reći, i na pešačkom prelazu, takoreći na zebri naletimo na tog Boru. Vidim, prepoznao me je Bora i kaže: "Mi se ono znamo iz Praga?" Složih se sa Borom. Da, bilo je to prošle godine.
Bilo je toplo majsko veče 2010. godine i ja sam stajala na tramvajskoj stanici čekajući tramvaj koji će od hotela da me odveze do centra Praga. Na stanicu dolaze Herr Bora i supruga mu aspida. I kako se eto, "znamo", mislim sreli smo se na tom turističkom putovanju u okviru istog aranžmana, a Herr Bora da ispadne fin, pošto je čuo da ću noću da se smucam sama po Pragu, ponudi mi (sve dok gospoja mu je pokazivala znake neodobravanja) da im se priključim u šetnji. 25 minuta u tramvaju Bora je pričao sa mnom tj. pričao mi o sebi. Tada sam saznala da je advokat, uspešan, kako kaže, naučeni psiholog, svaki dan radi sa ljudima. Pogledao mi je i u dlan (rođeni hiromant, reklo bi se) i porekao mi je da sam sklona depresiji. Kaže, video je to po liniji srca. Stručnjak, zaista, mnogotalentovani. I odosmo u pivnicu. Gospoja ne pije pivo i ne voli one kojekakve nožice svinjske i te stvari što se jedu po pivnicama. Baca lagani hejt tu i tamo na mene. Mene to odavno ne pomera. Navikla sam. Tako sam ostala bez svih svojih drugova kada su se poženili, jer su im žene zamišljale kako im seksualno rabim muževe. Verovatno su se (i) one dobro deljale naokolo, jer svako polazi od sebe. I kako se nameštaju stvari, dođe jedan tanjir, mesto dva tanjira, pa smo Bora i ja jeli prstima iz istog tanjira. Gospoja umal' što nije šlognula. Pa još jedna tura, isto zajedno iz istog tanjira. Pa sve to zaliveno crnim pivima u velikih kriglama. Inače, odmah sam primetila da bi me Bora povalio, da kojim slučajem supruga nije prisutna. Ali, 'vako, samo mu je iskričavao sijao isplaženi kurac iz očiju. I na to sam navikla. Ali, ne pridajem važnost tome. Posle te večeri, izbegavali su me, tj. Bora je od sutra bio na odstojanju. Ljubazno na odstojanju. I nismo se sreli, do...
I onda Bora reče: "Ja planiram da putujem u Berlin. Da li planiraš, tj. da li PLANIRATE da putujete negde? - bacajući oko preko mog ramena na ovu drugu zverku (o, da, dobro sam čula množinu... i nisam reagovala...blaženo je živeti u zabludama...)
Nešto sam prokenjala kako bih i ja volela da vidim Berlin, tj. to mi je želja (hehehe, da li si Boro pomislio kako ću da se akam na gay pride-u tamo, a?) i a pro po ovog skorašnjeg putovanja u Alemanju i rekla da kad vidiš jedan (veći) nemački grad (kao što si video Dresden) video si uglavnom sve. Možda vredi videti bavarske dvorce, bla, bla, bla... ma sve divno i krasno. I pozdravismo se, i nadam se više se nećemo sresti u ovom životu.
Druga zverka se zabrinula da mi nije kakav rođak, ne daj bože prijatelj. Kaže da je ljigav u pičku materinu. Rekoh, sis, advokat ti je to. Dobro smo prošle. Oni i dobar dan naplaćuju 50 evra. I reče da mu se u očima vidi ona stvar i da bi nas fakat obe naguzio da može, onako tamo na sred ulice. Dobro smo prošle, kažem ja. Bolje je jebati, no jeben biti.
Hipotetički bračni razvoj događaja
- Draga, maco, je l' znaš koga sam sreo sada u gradu?
- Koga srećo?
- Je l' se sećaš one crvenokose iz Praga što si mi kenjala cele noći posle izlaska u pivnicu?
- Nisam ti ja kenjala ništa. Sam si zasrao. Samo što nisi skočio na nju.
- Maco moja, srećo moja, pa ona je lezbejka.
- Lezbejka?
- Da, sreo sam je sa ribom. Nije joj loša riba. Mislim, nije loša za lezbejku. Znaš ti da ja umem da procenim ljude... Ein, zwei, alibaj, drei, vier, dolazi tvoj "oficir", fünf, sechs, sa' će padne jedan žestok seks, sieben, acht, pokaži mi tvoj mrsni akt, neun, zehn, ja sam tvoj "odani" kreten... (te uze da je otkida od ljigavog kurca krvavim novcem poprskanim).
- To, Boro, to, to, to...
P. S. Arsi hvala što mi je onomad poklonio ovu pesmu što se vrti, a koja se odlično uklapa uz ovaj post, kada smo se Tanja Bravarica, Arsa i ja gađali s porukama ovde drugim povodom.
Ovako je to bilo, deco moja... sa' ću vam rečem potanko.
Te dve zverke su se šetale ulicama velegrada, takoreći metropole, balkanskog NY, moglo bi se reći, i na pešačkom prelazu, takoreći na zebri naletimo na tog Boru. Vidim, prepoznao me je Bora i kaže: "Mi se ono znamo iz Praga?" Složih se sa Borom. Da, bilo je to prošle godine.
Bilo je toplo majsko veče 2010. godine i ja sam stajala na tramvajskoj stanici čekajući tramvaj koji će od hotela da me odveze do centra Praga. Na stanicu dolaze Herr Bora i supruga mu aspida. I kako se eto, "znamo", mislim sreli smo se na tom turističkom putovanju u okviru istog aranžmana, a Herr Bora da ispadne fin, pošto je čuo da ću noću da se smucam sama po Pragu, ponudi mi (sve dok gospoja mu je pokazivala znake neodobravanja) da im se priključim u šetnji. 25 minuta u tramvaju Bora je pričao sa mnom tj. pričao mi o sebi. Tada sam saznala da je advokat, uspešan, kako kaže, naučeni psiholog, svaki dan radi sa ljudima. Pogledao mi je i u dlan (rođeni hiromant, reklo bi se) i porekao mi je da sam sklona depresiji. Kaže, video je to po liniji srca. Stručnjak, zaista, mnogotalentovani. I odosmo u pivnicu. Gospoja ne pije pivo i ne voli one kojekakve nožice svinjske i te stvari što se jedu po pivnicama. Baca lagani hejt tu i tamo na mene. Mene to odavno ne pomera. Navikla sam. Tako sam ostala bez svih svojih drugova kada su se poženili, jer su im žene zamišljale kako im seksualno rabim muževe. Verovatno su se (i) one dobro deljale naokolo, jer svako polazi od sebe. I kako se nameštaju stvari, dođe jedan tanjir, mesto dva tanjira, pa smo Bora i ja jeli prstima iz istog tanjira. Gospoja umal' što nije šlognula. Pa još jedna tura, isto zajedno iz istog tanjira. Pa sve to zaliveno crnim pivima u velikih kriglama. Inače, odmah sam primetila da bi me Bora povalio, da kojim slučajem supruga nije prisutna. Ali, 'vako, samo mu je iskričavao sijao isplaženi kurac iz očiju. I na to sam navikla. Ali, ne pridajem važnost tome. Posle te večeri, izbegavali su me, tj. Bora je od sutra bio na odstojanju. Ljubazno na odstojanju. I nismo se sreli, do...
I onda Bora reče: "Ja planiram da putujem u Berlin. Da li planiraš, tj. da li PLANIRATE da putujete negde? - bacajući oko preko mog ramena na ovu drugu zverku (o, da, dobro sam čula množinu... i nisam reagovala...blaženo je živeti u zabludama...)
Nešto sam prokenjala kako bih i ja volela da vidim Berlin, tj. to mi je želja (hehehe, da li si Boro pomislio kako ću da se akam na gay pride-u tamo, a?) i a pro po ovog skorašnjeg putovanja u Alemanju i rekla da kad vidiš jedan (veći) nemački grad (kao što si video Dresden) video si uglavnom sve. Možda vredi videti bavarske dvorce, bla, bla, bla... ma sve divno i krasno. I pozdravismo se, i nadam se više se nećemo sresti u ovom životu.
Druga zverka se zabrinula da mi nije kakav rođak, ne daj bože prijatelj. Kaže da je ljigav u pičku materinu. Rekoh, sis, advokat ti je to. Dobro smo prošle. Oni i dobar dan naplaćuju 50 evra. I reče da mu se u očima vidi ona stvar i da bi nas fakat obe naguzio da može, onako tamo na sred ulice. Dobro smo prošle, kažem ja. Bolje je jebati, no jeben biti.
Hipotetički bračni razvoj događaja
- Draga, maco, je l' znaš koga sam sreo sada u gradu?
- Koga srećo?
- Je l' se sećaš one crvenokose iz Praga što si mi kenjala cele noći posle izlaska u pivnicu?
- Nisam ti ja kenjala ništa. Sam si zasrao. Samo što nisi skočio na nju.
- Maco moja, srećo moja, pa ona je lezbejka.
- Lezbejka?
- Da, sreo sam je sa ribom. Nije joj loša riba. Mislim, nije loša za lezbejku. Znaš ti da ja umem da procenim ljude... Ein, zwei, alibaj, drei, vier, dolazi tvoj "oficir", fünf, sechs, sa' će padne jedan žestok seks, sieben, acht, pokaži mi tvoj mrsni akt, neun, zehn, ja sam tvoj "odani" kreten... (te uze da je otkida od ljigavog kurca krvavim novcem poprskanim).
- To, Boro, to, to, to...
P. S. Arsi hvala što mi je onomad poklonio ovu pesmu što se vrti, a koja se odlično uklapa uz ovaj post, kada smo se Tanja Bravarica, Arsa i ja gađali s porukama ovde drugim povodom.