Monday 6 December 2010

Bilo je nužno

- Da, da, sve mi jasno.

- Ma ne, čekaj da ti objasnim.

- Ama, jasno mi je.

- Nije ti jasno.

- Dobro, objasni mi.

- Vidiš, pozvala sam te da idemo zajedno na Sajam knjiga, to je bila jedna opcija. Pozvala sam te da idemo zajedno u Red Bar, gde se okupljaju oni iz Puzzle Groupa. Rekla si da te ne zanima. Pozvala sam te da idemo zajedno na predavanje o Theta talasima i za to si rekla da dok ne proveriš šta je to, ne znaš da li te zanima. A i rekla sam ti da može da bude i nešto četvrto.

- Da, znam. Na Sajam knjiga ne idem već nekoliko godina, onaj oktobarski, ne sviđa mi se više, a pogotovo kada sam videla onaj tvoj predviđeni scenario sa Bobićkom, odmah mi je pozlilo, a nikome više ne udovoljavam, osim ako i ja to ne želim. Što se tiče Puzzle Groupa, ti si imala razlog da te večeri odeš tamo. A to je polovna skijaška oprema. Ja, niti skijam, niti me te teme zanimaju, niti me zanima da se krljam sa veselim omladincima. Što se tiče Theta talasa, u ta sranja tek ne verujem i nije mi padalo na pamet da idem tamo da mi neko ispira mozak, pozivajući se na Tvorca i sl. Četvrta opcija koja bi možda bila odgovarajuća i za tebe i za mene je ostala nepoznanica i tebi i meni. Jer, prosto, zašto bih ja tebi nametala bilo šta? Bilo šta, što se ne uklapa u tvoju šemu? A od mene se očekuje da se uklopim? Zašto bih? Ne čapras divanim.

Zvala sam te tog vikenda da popijemo kafu. Rekla si da nemaš vremena i pitala si me šta planiram te večeri. Rekla sam ti da ne planiram ništa. Zar je veče jedino doba dana kada se izlazi negde? Onda si mi ti rekla kako bi rado popila kafu sa mnom, ali imaš previše obaveza. Ključna je ta što treba da umesiš milion torti kumi za slavu da bi joj se uvukla u zadnjicu, jer joj je muž dobro pozicioniran, pa će možda i za tebe da "potegne" kada treba. A od kuma - kurac. Ili nož u leđa. Istorijski dokazano. Ima da lete iz javnog preduzeća za telekomunikacije, kada ga utopi država. Imaju oni da plate te torte, i mnogo više od toga, čovek se bre nakrao u pizdu materinu. Ali što bi, kad ima ko to sve da uradi mesto njih. Imaš li ti granicu ispod koje se ne spuštaš nikome? Ta kuma ti duguje tričavih 1000 dinara od prošle godine, ne zna šta će od para, ali ti nećeš da "uteraš" svoj dug, jer nećeš da se zameraš i da ispadneš "jadna" za svojih 1000 dinara. I dokle ćeš da im skraćuješ predugačke pantalone? Usluga koja košta nekoliko stotina dinara, a tebi oduzima dragoceno vreme. Neka, bolje je ovako. Živelo licemerje! Ovaj svet u takvima bar nikada nije oskudevao, a i neće.

- Onda sam ti predložila da idemo na Žurku ludih šešira, poslala sam ti mail.

- Da, i odmah sam ti iznela i neke svoje predloge u odgovoru na mail (s obzirom da mi se ne žurči i ne klovniše uz tehno) o Slobodnoj zoni, o promenadnom koncertu na Kolarcu.

- Ja sam ti se javila telefonom, doduše tek sutra predveče. Pa i ne ide mi se na tu žurku, hoću kući da iskuliram, a i ne zavlači mi se nešto po bioskopskim salama, a u nedelju imam neke druge obaveze. Upisala sam se u Školu plesa, idem utorkom i četvrtkom uveče, tako da i ti dani otpadaju. A i biće lepo vreme iduće nedelje. A kad si ono rekla da su termini filmova? Pa, možda i ja pogledam neki sa tobom. Javiću ti se sigurno.

- Javi se kada imaš vremena da se vidimo. Ja ga imam.

Nisi se javila. U redu. Tvoj izbor. Znam da nikada neću stići na red; što od lepog vremena; što od tvojih dupeuvlakačkih pohoda; što od bivšeg jebača sa kojim ideš na bazen, da bi se očešala za besplatan termin koji je on dobio od firme; što od nesuđenog koitusa, kada te je lik ispalio kao zadnju seljanku, a ti si ga čekala picnuta za karež - da, sećam se, bilo ti je lakše kada si se izjadala i kada sam ti objasnila zašto te je ispalio. Možda ne pričam često, ali sve vidim. Ti i ja i nemamo ništa zajedničko. To smo u stvari utvrdile još odavno. Zar ne? Samo jednom sam rekla da mi je teško, i ti si mi tada rekla da ti se javim kada budem bolje volje. Rekla sam ti da se možda neću ni javiti više nikada.

Prošle zime kada sam ti rekla da je trulo i ponudila konstruktivne razgovore koji će imati za cilj rešavanje problema u tvom i mom odnosu i gde će biti završeno sa tvojom dominacijom u vremenski neograničenim monolozima koje ja ne mogu više da slušam, jer nisam programirana tako, ti si plakala. Jebote, ti si plakala sve vreme, kao da sam ja frajer koji te kara u zdrav mozak. A pre toga smo zajedno rešavale tvoj ljubavni problem iz virtuelne realnosti koji se preselio u stvarnost. Zar sam i tada morala da slušam lična poređenja. "Ti nisi kao ja, ja sam osećajna, ja sam osetljiva, moja duša truć-truć, moje srce truć-truć". Pa, naravno da nisam na tako prozaičan način. Da li je to problem? Da li je problem i u tome što sam rekla da bih mu za takve postupke i ponašanje nabila sekiru u glavu? Ti si pravdala skota, imala razumevanja za njega. Pa nisi mu ti majka, jebote. Ti ideš do kraja. Do kog kraja? Sopstvenog uništenja?! I danas se naježim kada mu spomeneš ime. On je rekao ovo, on je rekao ono - pametan čovek, u pičku lepu materinu. Ma ne, ti uopšte nisi materijalista, samo ti se čini. A dotični uopšte nije stipsa, samo ti se čini. Ispao je čovek prema tebi. A i ti prema sebi samoj. Sagni se ponovo, brisaće patos sa tobom ponovo. Da, ja sam ta hladna kučka koja ne razume ljubav, nego reže glave i ostale organe, kao na giljotini. Ah, ljubav ("dvojinu su stari Sloveni imali u rečniku" - mi smo je izgubili/e) - na koji način? Koja bre ljubav? Povraćalo mi se više od svega. Znam, drkadžija sam. Ali, bar se ne izdajem za super tolerantnu i fleksibilnu osobu i ne govorim ono što ne mislim da uradim, niti govorim ono što ne mislim. Najveće uvrede sam čula od ljudi koji su se izdavali za prijatelje. Mislili su da me poznaju. A nisu znali ništa o meni. Jer im se fakalo za mene. Što je i logično. Od silnih njihovih monologa, ja nisam stigla na red. Prosto, nije bilo ni mesta, ni potrebe, ni vremena, ni razloga, očigledno. Hvala im na tome! Poneko se i javlja/o, samo kada mu (je) nešto treba(l)o. Prestala sam da se odazivam na pozive. Kada se vi javite, a ja nisam kući, i ostane mi vaš ID, shvatite da ja nisam u obavezi da vam uzvratim propušteni poziv. Capito? Ni u kakvoj obavezi ja nisam. Da li shvatate? Sve je dobrovoljno.

Teško mi je. Istina. Ali, postoji samo jedna osoba od koje neću odustati. A to sam ja! A tebi, i svima ostalima, a ima vas, mogu da poručim da ste mi učinili veliku uslugu time što ste bili ono što jeste - ništa. Sada više ne moram da brinem za prijatelje, jer ih nemam. Jer, prijatelji moji bivši, pravila igre ste znali oduvek, ali niste ih poštovali. Ja ne visim nikome na čiviliku. Ne ispunjavam ničije hirove. Ne popunjavam ničije vreme, samo zato što je neko zaludan, pa ne zna šta će sa sobom. Ne ispijam kafe kada mi se ne piju. Ne pričam kada mi se ne priča. Ništa ne radim "timski", osim ako i ja to hoću. Ne žalim se - ne mračim vas. Ne hvalim se - nikada i nisam. Dala sam vam sve što sam imala. Uzeli ste sve, a sada se jebite svi! Dosta je bilo! Boli me kurac da slušam šta ste jeli prošle subote, kada ste srali, a kada niste. Da vodim besmislene razgovore, a pogotovo telefonske, još grđe da se mailovima gađamo, a živimo u istom gradu... i da sa vama oživljavam vaše prošle događaje po 1001 put, u kojima nisam ni učestvovala; o ljudima koje ne poznajem, da slušam? Zašto? Pa gde ste bili vi kada sam ja zinula, svaki put ste me preklopili. To se svima događa. O, da. Svi vaši saveti koje nikada nisam tražila bili su prepuni pročitane moronske literature, mudrosti pokupljenih u gradskom prevozu, čak i projekcije vaših neostvarenih želja - umal ' što nisam postala stjuardesa u svojih 36. Ja nisam pokusni kunić. A da ne pričam o tome što ste non-stop vrteli jedne te iste ploče, vrlo često plitke i dosadne, kao pokvareni gramofoni. Ne mogu više. Razočarana sam i tužna. Komunikacija je mrtva. U tom grmu leži zec. Niko više nikoga ne sluša. Ljudi ne čuju jedni druge. Volela bih da bude smak sveta. Ovaj svet je otišao u kurac krasni. I ne treba više da postoji ovakav kakav je.


P. S. ...u svakom porazu
ja sam video/la
deo slobode
i kad je gotovo za mene
znaj
tek tad je počelo...
(Milan&Magi)

21 comments:

  1. Ne volim da se mešam u lične stvari kad su u pitanju ljudi kaje baš i ne poznajem, ali u potpunosti podržavam ovaj odjeb s tvoje strane. Mislim, neko te hoće kao društvo na nekim događajima na koje bi svakako otišao (možda i nema s kim, pa mu zato trebaš?), a nema vremena za kafu (jer ne zna šta bi sa tobom pričao oči u oči ili ga to ne zanima), mislim, ja odavno već sa takvima...i sad mi je baš super :)

    ReplyDelete
  2. @Vanja, ovo možemo da nazovemo samo fragmentima, brojni sivi tonovi su prisutni negde između. Najgore su neizrečene reči, iako su napisane, iako nisu ostale samo misli, pa nikada i ne možeš da spoznaš reakciju druge strane. Reakcija nije ni bitna, jer se neke stvari ne crtaju. Bitan je osećaj u srcu. Kada on nestane, sve reči su suvišne i na kraju krajeva potpuno je nevažno da li ćeš te ljude sretati ili nećeš, jer oni više ne postoje.

    ReplyDelete
  3. Meni je jako mnogo vremena bilo potrebno da shvatim da me niko ne prisiljava da se druzim sa takvim ljudima i da pocnem da ta prijateljstva eliminisem. Sto se tice razocarenja to se u jednom trenutku kod mene resilo tako sto sam se nicim izazvano prebacila u nekakav zen. Shvatila sam da ne mozes od svakoga ocekivati sve - neko je zaista empatican pa je dobar u slusanju i uvek je tu kada ti je lose, neko drugi deli tvoja interesovanja a neko treci je samo happy go lucky pa je prijatno biti u njegovom drustvu itd. Moj problem je to sto sam imala dugo neko nerealno shvatanje (koje ljudi obicno imaju u vezi partnera) da moj prijatelj treba da bude neko sa kim mogu da delim sve. To je narocito problem sa onim prijateljima iz rane mladosti sa kojima sam se potpuno razisla along the way u gotovo svemu. I onda se covek zapita da sada upoznam tog ili onog da li bih se uopste sa njim/njom druzila ? Jer ponekad je to izgledalo kao da smo iz dva toliko razlicita sveta da uopste i nemamo zajednickih tema. No, kako sam u tom zenu nekako ne zameram ljudima mnogo toga sto me je ranije jedilo ili razocaravalo. Prijateljstva shvatam mnogo opustenije.

    Znala sam i ja par takvih kao sto je ova tvoja prijateljica. Moja sestra ih ima cak nekoliko takvih. To su egocentrici koji nikada ne misle o drugima vec sve posmatraju kroz sebe. Njima se ne slusa o tvojim problemima, to ih mraci a i dosta im je svojih (koji su po pravilu uvek gori i tezi). Razgovor sa njima svodi se na pricu o njima u kojoj oni ocekuju da se mnogo strecas i brines i places i smejes se sa njima a i to onda kada njima odgovara. To je kao sa onon mublikom u studiju gde se unapred daje znak kada da se smeju, kada da tapsu, kada da huce i buce. Oni su zvezde predstave a svo ostali su extras. Jedino kada ce se videti s tobom jeste kada im je potrebna pratnja.

    Good riddance. Nikada nije bas bezbolno preseci neko ovakvo druzenje no ti su ljudi upravo kao vampiri.

    ReplyDelete
  4. AJao! Zverčice, poznata mi je ta vrsta ljudi, kad si cool onda je ok, može kafa, čim si sjebandus i treba ti neka lepa reč ili uteha ili saosećanje, kurac na vrbi. A, onda se izolujemo i svaki sastanak s tim ljudima je mukotrpan jer je tebi loše i dalje a oni sijaju ko dijamanti, i jednostavno ih boli ona stvar da se bakću sad tvojim problemima. Površni su, i takvi kakvi su zadovoljni sobom. I guess. Ponekad padnu u zikru i ti sad tu treba da se nađeš, ma mrš! Svaka veza funkcioniše kad postoji energija i investicija s obe strane. Sve ostalo moš da okačiš Simonovom mačku o rep :)

    ReplyDelete
  5. Ali, postoji samo jedna osoba od koje neću odustati. A to sam ja! ...
    To je suština, zar ne!

    ReplyDelete
  6. Ma, nek se nose!
    Tek kad presečeš zato što se čaša prelila, shvatiš kako je to trebalo odavno da uradiš, kako ti je i lakše i lepše bez vampira.

    ReplyDelete
  7. I nužno je, a i tužno... kad odustane od tebe neko od koga ti nisi. Don't let 'em grind you down, Zveri. Been there, i jebeno je popravljati, pokušavati, klimati, pomagati, davati se i ispušiti svetski svaki put. Jebeno je i odustati od nekoga ko ti znači, ali kad pukne... nema tu više šta da se traži. Putuj igumane...

    ReplyDelete
  8. Zverčice,

    na nedavnom seminaru telesne psihodrame beše jedna jako dobra rečenica koja je dobar leap za pravilno usmeravanje ljutnje (da se ne bi ljutnja pretvorila u gorki ukus očaja, besa kao kada je usmeriš ka sebi pa se osećaš kao žrtva), dakle ona glasi: "I am self care and I'll do what I have to do to take care of myself." Zato, take care of yourself! I theta healing bazični kurs naplaćuje sumanutih 300 evra... i meni su pričali dosta o tome, pa otišla na sajt da viidm šta je.. i jasno ko dan. Platiš prečicu do Carstva Nebeskog. Direktan kontakt sa bogom. mislim... znaš već.:)

    ReplyDelete
  9. Moram nešto da ti napišem, mada ne znam kako će zvučati... Glavno je da si shvatila poentu, a to je da nikada ne odustaneš od sebe.
    Poznata mi je cela priča. I nemogućnost viđanja zbog "njihovih" obaveza, i empatija za koju je samo jedna strana kao sposobna, i razmena e-maila, a živimo skoro u komšiluku...
    Pre par godina sam skapirala: ako mi neko kaže imam mnogo obaveza" ili "čućemo se, javiću ti se", to znači "nemam vremena da se vidim s tobom" i "ostavi me na miru".
    Postoje dve kategorije: "slušači" i "pričači". Ovi drugi su nadmoćniji u nastupu, skloniji su egocentrizmu i vole da dominiraju. Ovi prvi se nakon susreta sa drugima osećaju kao spuvan balon, jer su se naslušali priči od kojih im se par puta prevrnuo želudac, pri čemu su im ovi drugi isisali svu vitalističku energiju. Kada "slušač" prestane da obavlja svoju primarnu funkciju, i odbije da se uvek nađe "pričaču", ovaj se uvredi jer je poremećen stalni poredak stvari. Pri tome, "slušač" kada odredi svoj dalji put bez "pričača", nakon tuge i nespokoja, oseti - slobodu. Okreni leđa "pričaču" i kad tad će početi da ti se javlja u želji da podeli sa tobom i tvoju radost i muku (pod uslovom da je prijateljstvo ipak u nekom periodu bilo iskreno).

    ReplyDelete
  10. @Zorane (proceduro), kao i uvek, kratko i jasno. Thanks. ;)

    ReplyDelete
  11. @Gradiva, čitajući tvoj komentar, kao da slušam samu sebe. I ti si idealista, zar ne, bar dok se ne prešaltaš u faze polunirvane, kada te "nešto" manje dotiče? I ja sam verovala u prijateljstva "do groba", međutim, prijatelji su u "grobove" samovoljno prerano uskočili. Ja u stvari više ništa ni od koga ne očekujem, osim od sebe same. Meni je izgleda bilo nužno da prođem taj put, da se dobro nalupam glavom o zid, dok ne shvatim da je zid jači od glave. Pošto površnost caruje, danas praktično sa skoro svakim možeš da se "družiš", dovoljno je da imate makar jednu dodirnu tačku. Možda to i nije tako loše, jer snažni kapaciteti od ljudi su retki. Ja ljude više ne uzimam za "ozbiljno" u onome što govore (jer često su to samo prazne priče), ali i dalje ih vrednujem prema delima i zaslugama. Naravno, to mi nije pomračilo istančan smisao za rasuđivanje da brzo odvajam žito od kukolja. Mislim da se nisam "snašla" u vremenu koje se zasniva na interesnim druženjima, jer ljude biram kako mi srce kaže. Možda i oni biraju mene, ali su nam nekada polazne osnove i motivi različiti.

    ReplyDelete
  12. @Jungie, upravo tako. Ako postoji odnos, onda je to i anticipacija i akcija i reakcija i interakcija, i davanje i uzimanje. U suprotnom, drugi nastupaju na stage-u, a ti tapšeš, i kada ti suze liju, i kada se valjaš od smeha, a "glumci" to ne vide, jer oni samo nastupaju u svojim minornim ulogama, za koje misle da su glavne.

    ReplyDelete
  13. @Amarilis, možemo da kažemo da je to suština, kao posledica mog "egocentrizma". Taj egocentrizam se uključuje kod mene kao moja poslednja linija odbrane.

    ReplyDelete
  14. @Miljo, hvala ti na podršci. Imam utisak da ima sve više "vampira", no to nije problem, dok im sama ne pružam slamčicu da mi sisaju krv.

    ReplyDelete
  15. @Maro, upravo tako, svakako je, osećanja su uvek izmešana, ali... znam kada odustanem, onda sam odustala, ispucala sve. I would rather let them fly away... Nekada je to enough... Ionako ne "igram" da bih kupila lovorike. Idemo dalje! :)

    ReplyDelete
  16. @Sanja, zdravo i dobrodošla!

    Čini mi se da je ova lokacija u određenim segmentima moja psihodrama, što se meni sviđa (možda ne uvek i ostalima), tako da shvatam poentu rečenice koju si napisala. A ovaj drugi deo - direktna "štela" do boga, zvuči smehotresno. Istovremeno me je podsetilo na onog tipa koji je pre izvesnog vremena "otvorio" direktnu telefonsku liniju do boga (u nekoj zapadnoj zemlji), pa su se ljudi latili posla i ostavljali svoje poruke (koje su koštale). To je bilo veoma lukrativno za nosioca biznis ideje. :)

    ReplyDelete
  17. @Brano, zvuči upravo onako kako i jeste. Shvatam u pravom smislu. Jer to jeste to. "Videćemo se", "čujemo se". Oh, how yes no. Ali ne u ovom životu. Zar treba dopustiti sebi da čekaš bilo koga kao pas, da te prošeta na povocu svojih "performansa"? Naravno da ne. Ako posmatramo, a ti si apsolvirala temu u kometaru, da definitivno postoje "slušači" i "pričači", onda si me i opisala. Nakon tuge i nespokoja, konačno dolazi osećaj slobode. Slušači su "kupci", pričači su "prodavci". Da li ti je pala na pamet i ta dodatna podela? Šta sam htela reći? Slušač je u podređenoj poziciji, jer treba da odmeri šta mu se nudi na "prodaju", a opet pričač prodaje proizvod za koji misli da je best selling, bez dvojbe, bez prethodnog razmišljanja - sebe? Kako svaka roba ima svoga kupca, a kako se i konju pre kupovine treba zagledati u vilicu, onda nam uvek ostaje kao mogućnost izbora da odbijemo ponuđeno. :) Možda da pitamo da li ima štogod drugo na repertoaru? ;) Nekada mi pričači deluju kao prodavci koji ispod kaputa nose različite vrste roba, a zapravo sve su fake i nijedna roba nema svoju vrednost. Ali, svaka nađe svog kupca. :)

    ReplyDelete
  18. Odlična ti je paralela. Meni nije palo na pamet tako što, a više odgovara savremenom, nazovimo ga, "kupoprodajnom" društvu u kome je pojava jedno, a suština drugo ;)

    ReplyDelete
  19. @Brano, ni meni ne bi palo na pamet da ti nisi razložila ideju slušača i pričača. Verovatno je moguće povući i druge paralele. Ova o "kupoprodaji" je biloa brzo iznešena asocijacija, tj. ne mogu da kažem da sam prethodno razmišljala o tome. :)

    ReplyDelete
  20. Zamislih se duboko i ozbiljno. Ovakvih problema nemam i čini mi se da ih nikada nisam ni imala. Jesam li na vreme iz svog života uklonila sve one koji bi da "mi piju krv" ili im možda nikada nisam ni dozvolila da mi se dovoljno približe? U mom životu postoji samo jedna jedina prijateljica, čak i ona sada živi daleko od mene tako da se retko viđamo u svakom slučaju. Mislim da naše prijateljstvo jeste pravo i jako, jer i kada se posle duže vremena vidimo imamo naše trenutke, kada i ćuteći umemo da uživamo i da se razumemo. Nedostaje mi moja Ljiljana.

    ReplyDelete
  21. @Charolija, pretpostavljam da je odgovor na pitanje negde između. :) Najlepša su prijateljstva u kojima i ćutanje ima svoje pozitivne vibracije.

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...