Saturday 4 December 2010

Neizlečiva bolest

Život od prolaznosti se brani
I besana noć mi dušu hrani.

Sad samo naša ljubav me budi;
Hipoteza hoće da me sludi.

Stavljam glavu na jastuk ćutanja,
A pod njim ječe moja lutanja.

Ti nepodnošljivi glasni zvuci,
Javom usidreni krici i muci.

Da ode noć u dan, da svane mi san...
Bi li ti na putu tom bio umoran?

Koju odbranu za se da sročim?
I kako u srce tvoje da kročim?

Nikada ne kucam - samo ulazim;
Nepozvana, eto tako dolazim.

Da pružim ti ruke, dodirnem te,
Pre no što mi se sećanja vrate.

Mene život od ljubavi ne leči;
Samo traži neke nove reči.

4 comments:

  1. Divno, toplo, nesvakidašnje! Sviđa mi se, jako!

    ReplyDelete
  2. @Jungie, još jedno hvala ogromantno. I meni se sviđa, ali ja nemam nikakav otklon, za bilo kakav komentar.

    ReplyDelete
  3. I meni se sviđa. Imam potrebu da te zagrlim.

    ReplyDelete
  4. @Džidžo, ostaje nam da zamislimo jedan virtualni zagrljaj. :)

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...