Tuesday 7 December 2010

Jebeno Sortirane Opservacije

Ušao je u toalet da obavi veliku nuždu i pročita dnevne novine. Posle pola sata opili su ga mirisi fekalija, a zluradi naslovi su mu tiltali u slepoočnicama. To je bio neobičan spoj. On sere. Oni seru po njegovom mozgu. Obrisao je dupe novinama, podigao se sa WC daske, jednopotezno je namakao bokserice i farmerke, te povukao ručicu na vodokotliću, da voda spere, da govna odu. Fuck. Mora da sačeka na novo punjenje. Kao da se slon israo u šolju, a ne čovek. Dok okolo zvera i čeka da se vodokotlić napuni, primećuje kapi krvi u WC šolji. Usrao se. Prolitalo mu se dupe od hemoroida. Skida gaće, naslanja komad novina na anus. Sve je čisto. Nije njegovo dupe procvetalo. Dobro je. Odakle kapi krvi u šolji? Instiktivno je pogledao ka plafonu i lepo vidi kako krv lagano kaplje, kap, kap, kap... Samo mu to treba. Šta radi ovaj kreten u stanu iznad njegovog? Koga je zaklao? Svinju? Ženu? Taštu? Šta ako je zaklao ženu i on sada treba da bude svedok. Ne, praviće se da ništa ne zna, da ništa nije video. Popeće se na merdevine, izbrisaće plafon, pustiće vodu. To se nije desilo. Ali, desilo se. Mrtva je tišina. Čak nije čuo ni da neko zapomaže. Možda je bilo brzo. Možda nije nož. Oružje sa prigušivačem? Leš je donešen sa drugog mesta? Mesto da se popne na naredni sprat, pozvoni na vrata i vidi da li će neko da otvori, krenuo je kao usran golub da patrolira po prostorijama svoga stana. Da li da pogleda ponovo u tavanicu? Zvirnuo je kroz poluotvorena vrata, na plafonu je već bila povelika lokva krvi koja više ne kaplje, no se sliva kroz mlazove. Užas. Pozvaće policiju. Tome oni služe. Remećenje javnog reda i mira. Nema veze, zvučaće kao da je totalno lud, ali zvaće.

- Dobili ste policiju, molimo sačekajte, svi operateri su zauzeti...
- Dobili ste policiju, molimo sačekajte, svi operateri su zauzeti...
- Dobili ste policiju, molimo sačekajte, svi operateri su zauzeti...
- Dobili ste policiju, molimo sačekajte, svi operateri su zauzeti...
- Dobili ste policiju, molimo sačekajte, svi operateri su zauzeti...

I tako 5 minuta, 100 puta ista poruka sa automata, prijatan ženski vokal. Jebem ti policiju, nikada ne možeš da ih dobiješ kada ti treba. Konačno...

- Načelnik Drndarić ovde, izvolite.

- Slušajte, ja sam Ratko Rakić, zovem iz ulice Proklete Jerine bb, stan br. 13, iz naselja Pogrom. Ja na plafonu imam ogromnu fleku crvene boje. Mislim da je od krvi. Možda je komšija u stanu iznad mog nekoga zaklao. Ne znam. Pošaljite patrolu.

- Kako ste rekli? Aha, Ratko, dobro, ulica, dobro... Stižu za 10 minuta, ne brinite ništa.

Uradio je pravu stvar. Sada policija preuzima stvar u svoje ruke. Konačno može da odahne. Tek što je napravio sebi kafu, opružio se i zapalio cigaretu, trglo ga je zvono na vratima.

- Policija ovde, otvorite vrata.

Ratko otvara vrata, dvojica policajaca ga hvataju pod ruke, bacaju ga na zid i stavljaju mu lisice.

- Hej, ljudi, pa nisam ja ništa uradio.

- Ćuti Ratko, niko te ništa ne pita, to tek treba da dokažeš. Sve što sada kažeš može i biće iskorišćeno protiv tebe. Imaš pravo na advokata. Ukoliko nemaš para za istog, biće ti dodeljen po službenoj dužnosti.

- Idite u stan gore, idite u stan gore...

*   *   *

- Ništa ne pričaj, sve znamo. Ovo su inspektor Kokainović i mlađi pomoćnik Pedofilović. Oni su svoj posao uradili po zakonu i kodeksu časti, kao što se valja. Šta ti je to bilo potrebno crni Rakiću?

- O čemu vi ljudi pričate?

- Pretresli smo ti stan. Znamo da poseduješ drogu. Ili je diluješ ili se drogiraš, ili i jedno i drugo. To ćeš ti da nam kažeš.

- Kakva droga? Ja u životu ni joint nisam smotao, niti pirnuo.

- 'Ajde, 'ajde, nemoj da se praviš mutav i blesav. U tvom kompjuteru smo pronašli preko 10.000 fotografija obnažene dece u nepristojnim i ponižavajućim pozama. Znamo i da mrčiš decu. Verovatno si ih i drogirao. Majku li ti jebem pedofilsku.

- Ovo je neka greška. Ja čak i ne posedujem kompjuter. Vi niste normalni.

- Mi nismo normalni, je l'. Sad ćemo mi tebi da pokažemo ko nije normalan. Drž' ga, udri, mamicu mu...

*   *   *

- Sad smo ti "razbistrili" memoriju Rakiću. Iskaz je spremljen, potpiši.

- Prvo da ispljunem krv iz usta, pa da vam se najebem mile majke, oca i cele familije - drotovi podmićeni. Kurac ću da vam potpišem. Ne potpisujem ništa.

- Slušaj brate, ovo je za tvoje dobro. Za ovo se "pristojno" robija. A zatvorenici baš ne gotive pedofile. Ne gine ti redaljka, Rakiću.

- Mi to sada ulazimo u zonu pregovora?

- Na tebi je da priznaš i da potpišeš kao što i jeste.

- Šta ako neću?

- Nema neću. U toj varijanti, odavde ćeš da izađeš samo u horizontali.

- A koji je deal?

- Pametan si ti dečko, počinješ da shvataš.

- Priznaćeš da si ubio V. K.

- 'Alo, kamo dalje, sad sam i ubica.

- Jesi, brate. Tvoji otisci su na revolveru. Malopre smo se igrali ruskog ruleta, ti si držao sebi uperen pištolj u otvorena usta i lizao hladan metal. Zar ne?

- Ja bih ipak da budem diler droge, to mi je nekako najgotivnije - ako mogu da biram.

- Sine, to je bio test. Morali smo da te "prevaspitamo". Ubio si čoveka, ende. Priznaćeš ubistvo. Ubistvo je bilo iz nehata, smanjena uračunljivost i te fore. U pitanju je kontroverzni biznismen, imamo svog sudiju - neće puno da te odrapi. A imaćeš i respect kada te uglavimo u CZ. Ubice su na ceni. Jajare i pedofile niko ne voli.

- I sve to - zašto?

- Pa, vidiš Rakiću, zajebao si se što živiš u stanu u kome živiš i što si bio kući tog dana. I baš si našao da sereš kada ne treba. Jebiga, život je sranje, šta da ti kažem. Je l' znaš ti uopšte ko živi u stanu iznad tvog?

- Nemam pojma.

- E, pa vidiš, gospodin je uvaženi političar - veliko mudo. Prs'o je malo. Pukla mu je opcija u biznis pregovorima sa pomenutim lešom. Kratak fitilj, skraćena puška, namrgođena njuška... kraj znaš. Dobićeš cash; par transakcija, da se ne uđe u trag; otvorićemo ti firmu na Devičanskim ostrvima, sve legalno, 100 soma evra.

- Malo je. Raise-uj ponudu ili me pakujte u mrtvački sanduk.

- Dobro, koliko tražiš?

- Milka evra. I to odmah, a ne kada izađem iz zatvora. To je minimum za moj upropašćeni život.

- Okay, we have a deal. Evo ti olovka, potpiši priznanje, pa te vodimo u pritvor do suđenja.

*   *   *

U ime naroda, Ratko Rakić se proglašava krivim za ubistvo sa predumišljajem uvaženog člana društvene zajednice V. K. S obzirom na izuzetno teške okolnosti koje su postojale u izvođenju ovog slučaja, isti se osuđuje na doživotnu robiju, tj. minimum 40 godina robije, nakon čega će, ukoliko u međuvremenu ne premine, moći da podnese zahtev za pomilovanjem. Dum-tras, presuda je overena. Mogućnost žalbe se odbacuje, jer se radi o političkom ubistvu. Zatvorenik se upućuje na odsluženje kazne pod specijalnim uslovima u Zabelu.

- Nismo se tako dogovorili.

- Jebiga, puk'o deal Rakiću. C'est la vie.

*   *   *
- Oooooooooooooo, stig'o nam zelembać. Biće nama zabave. Momci, koji će prvi da ga "overi"? Da izvlačimo šibice, a?

- 'Alo ljudi, ne zajebavajte se sa mnom. Ja sam komandant Jebeno Sortiranih Opservacija.

16 comments:

  1. Odlično napisano! Ali gorko, gorko... Gorko!

    ReplyDelete
  2. Sis, super tekst! Dark i gorak, što reče Milja :( A, da ti režiraš malo filmove, a? ;)

    ReplyDelete
  3. Još nekolioko sličnih pričica i mogao bi se na osnovu toga napraviti lijep omnibus koji bi se zvao "Srpski film". To bi bio "Srpski film" a ne ono sranje što su ga oni diletanti snimili.

    Sve pohvale. Oduševio sam se, iskreno.

    ReplyDelete
  4. У, развалила си га, свака част!

    ReplyDelete
  5. Podsetilo me na onu urbanu legendu o majstoru koji je došao da popravi grejanje, i slučajno zalutao u onu prostoriju bez prozora. Kad su ustanovili grešku, šef stanice postrojio islednike:

    - Jeste li vi normalni?
    - Ali, ali... Sve je priznao!
    - Šta je priznao, crni Milisave...
    - Pa priznao je da je menjao devize na crno, da je podmitio doktora da mu operiše svastiku preko reda, da je krao ventile iz društvene firme i prodavao ih na buvljaku...
    - Ma hajde bre, onda smo svi kriminalci...

    A možda malo ima i istine?

    ReplyDelete
  6. Prvo moram iz ugla isfolirane čistunice da kažem da je put kroz govna bio vredan truda. A sad da posolim - super, ali zašto uvek sve kažeš? Zašto nas ne pustiš da odgonetamo smisao? Ja mnogo volim da odgonetam. :)

    ReplyDelete
  7. @Miljo, hvala. Pregorko.

    @Jungie, thanks. Zamisli, u "odigranoj" varijanti, scene nasilja bi morale da budu eksplicitne, vau, to bi bilo baš hard.

    @Mirko, hvala ti. Za omnibus, malo verovatno, osim ako me ne šibne neka ideja. Što se tiče Srpskog filma, znaš da se ne slažemo, ali i ne moramo.

    @ToMCee, pravo u centar mete.

    @Čika Miko, biće da ima. Dobra pričica.

    @Vanja, ne mislim da je bio vredan truda, ali... Ne izlgeda mi da sam baš sve otkrila, ali ipak sam subjektivna kada je u pitanju ono što pišem. Šta bi ti konkretno promenila i u kojim delovima, da bi čar odgonetanja došla do izražaja?

    ReplyDelete
  8. O jeste, super je, ali nekako je atmosfera pala u momentu kad je pandur sve lepo objasnio (političar na spratu). Mada, kada bi to promenila, priča bi u nastavku bila potpuno drugačija, ne bi mogla ovako da se završi, a ovakav kraj ima baš dobru poentu. Dobro je u svakom slučaju. :)

    ReplyDelete
  9. @Vanja, hvala ti na pojašnjenju. Ima to smisla što si napisala. Verovatno ima i mogućnosti da se ova priča razvija i na drugi način. Zahvaljujem se na pohvali.

    ReplyDelete
  10. Ne može čovek više ni da se iskenja na miru. :)) Daleko im lepa kuća, samo nikakva posla nemati sa našom policijom, jer svašta može da se desi.

    Inače mi se priča sviđa, a i kada se kaže sve ne moram da tupim mozak. :)))

    ReplyDelete
  11. Au, Zverka, pretera ga s milkom! To, bre, ni na filmu nema! :) Šalu na stranu, odlična priča. Uopšte mi nije dobro od nje, ali odlična je!

    ReplyDelete
  12. @Charolija, samo nedostaje kamera u WC-u, za potpun doživljaj. :)) Drago mi je da ti se priča sviđa. :)

    @Maro, morala sam da ubacim holivudski momenat. :)) Hvala. Ni meni nije bilo dobro dok sam je pisala.

    ReplyDelete
  13. Odlična priča :) Naročito mi se dopadaju imena koja si dodelila likovima i Rakićeva adresa. Iako su sitnice, eksplicitno opisuju karakterne osobine likova i mesto dešavanja radnje.

    ReplyDelete
  14. @Brano, hvala ti puno. Tebi, naravno, detalji ne mogu da promaknu, što mi se dopada.

    ReplyDelete
  15. Post-desetka, prilog sa Atomcima-desetka. Prosečna ocena-deset. Sjajno!

    ReplyDelete
  16. @GN, zahvaljujem ti se kolega. :)

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...