
Ono što je karakteristično za ovu priču je da je nastala skoro pa ni iz čega. Odnosno, počela je u WC-u (kao što i jeste). I to tako što sam pogledala u plafon (u koji često gledam, a ima razloga). I čega sam se setila? Naime, pre 6-7 godina, u stanu iznad mog komšijina žena je prala neko hiper dlakavo ćebe na ruke (???) i uspela da zapuši odvod i naravno da mi poplavi pola plafona. Na sve to oni nisu ni trepnuli, jer ko me jebe, ne curi njima, je li. I to se nije desilo samo jednom, već više puta. Od Dunav osiguranja sam dobila pišljivih 1.500 dinara (na ime naknade štete) da okrečim kupatilo, što je komično. Od tada mi se izrodila "fobija" (hahaha) pa ždraknem u plafon svaki put kada uđem u WC, a pogotovo od pre neke dve godine, od kada sam uslovno rečeno sredila kupatilo koje sad ima totalnu ludu svetlucavu ružičastu boju (au, a nije pod uticajem Pinka, hihihi), i po zidovima i po plafonu.
Tako gledam u plafon (kao svaki pravi dokoličar, hehehe) i odjednom mi padne na pamet da bi mogla da kaplje krv sa plafona. Tu sam već videla lika koji počinje da razvija paranoju ko, kako i zašto je nekoga "sredio". Njegovo prezime, odgovara prezimenu jednog komšije iz zgrade do moje, a koji me je "terorisao" tako što je nekoliko meseci bacao svako jutro komade hleba na sims mog prozora, pa su stizali golubovi da žderu i seru po mom simsu, sve dok ga jednog jutra nisam uvrebala (jer, nisam mogla da ga "napadnem" dok ga ne uhvatim na delu da to radi). Naravno, vrlo sam ga diplomatski pitala da li možda zna ko mi svako jutro baca hleb (naravno, rekao je da ne zna - pandursko govno). Od tada više nije bacao hleb. Lik je dobio ime Ratko, jer mu ime ne asocira na mir. Adresa na kojoj stanuje je namerno napisana tako da izaziva sve negativne (i sujeverne) asocijacije.
Normalno, policija je prikazana kao kriminogena, podmićena i licemerna, u šta sam imala prilike i da se uverim, što iz bliske nam istorije, pa i iz priča drugih ljudi, a lično zbog problema sa komšijama u zgradi. Sve u svemu nekako ne gajim pozitivan vibe prema njima, kao ni prema kojim sortama uniformisanih lica. Tu smo imali prilike da vidimo (u priči) sve njihove "taktičke" tehnike. U stvari, priznajem, tokom pisanja kroz glavu mi je prošlo more viceva o drotovima, pa mi je trebalo malo vremena da se "uozbiljim". Usput, kompletan dijalog je izmišljen i pretpostavka je da bi mogao tako da teče. Naravno, junak priče je prikazan kao kolateral bezumnog sistema (mož' se reći - opšte mesto). Prosto, pogrešan čovek u pogrešno vreme na pogrešnom mestu. E, sad "začinjavanje" kod naslova je došlo kada mi je prošao kroz glavu Legija i njegovo robijanje (pitanje jeste da li je on u bilo kom smislu odgovoran za ubistvo Zorana Đinđića i da li je imao neku drugu sortu deala koji je pukao, jer nešto čisto sumnjam da bih da sam na njegovom mestu prvo zbrisala, pa se "dobrovoljno" predala). Pala mi je na pamet ideja da lik iz priče upadne u zatvor i da se tamo "zbratimi" sa Legijom, pa da onda zajedno pobegnu, ali nisam imala ideju kako da razvijem taj deo priče, pa se priča i završila tako što osuđeni na provokaciju zatvorenicima odgovara sa "Ja sam komandant Jebeno Sortiranih Opservacija".
A sa kojih izvora i čime se vi napajate, što ovako, što za zapisati? :D
0 komentar/a:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.