Thursday 14 July 2011

Praštanje


Ti stajaše na izmagljenom brdu,
Neuhvatljivom mukama,
Nesagledivom rukama,
Odmahujući strahovima krdu.

U dolini pevaše ptice;
Začu se tresak tmine,
Zavrišta dah sušte istine;
U trenu sagledah ti lice.

Kroz zube si procedio jasno:
"Ne, ja ne zaslužujem to."
Zaplakah glasno, jer znah što.
Iskapaše suze, beše kasno.

Sad se kajem, kajem sebe.
Oprosti, slepa sam i survam;
Izvini, ustima se kurvam.
Što je tvoje je do tebe.

4 comments:

  1. Divno pišeš. Nastavi tako. Ne izneveravaj sebe, svoj talenat, i svoju dušu. Ona je jedino pravo blago što čuči u tebi. Pusti je da da proviri... i malo više....

    Imaš svu moju podršku.
    Pozdrav

    ReplyDelete
  2. @SFINGA
    Hvala ti i hvala ti na podršci. Tako jeste. Nekada se duša skrije, pa izviri i to ume da bude nepostojano.

    ReplyDelete
  3. Ovde imaš sjajan blog i sjajne tekstove! Divno pišeš! Biću srećna da te pratim i čekam nove!:)
    Pozdrav

    ReplyDelete
  4. @Regina Filangi
    Dobrodošla! Zahvaljujem ti se na lepim rečima i komplimentima. "Prati" me odmah, ima puno toga napisanog. :)

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...