Wednesday 24 November 2010

Idemo, ali gde?

Nepomično je stajala satima. Kao figurina u parku porušenih uspomena. Ni vetar joj nije pomicao vlati kose. Ni sunce što je padalo iza brda joj nije mreškalo očne nabore. U visini usana podignutoj desnoj šaci, među kažiprstom i srednjim prstom, stiskao se osušeni opušak. Poluizgorelog filtera. Kao poslednji ugarak izvučen iz ugaslog žara. Osećao se miris plastike i katrana. Smrdljiv i sasušen. Kao ubrani poljski cvet istrgnut iz života. Iz svog korena. I time osuđen na kraj, pre koga će ga ugostiti natočena hladna umorna voda iz otrovanih reka. I poseklim cvetovima daju aspirine. Leče ih od propadanja, produžavaju im agoniju, da bi se divili njihovoj "lepoti". Kao što se dive zarobljenim majmunima u kavezu, belim medvedima što crkavaju u neprirodnim uslovima, pticama koje više ne umeju da polete, kljukanim guskama čije se zadnjice raspadaju, da bi od njihovih jetri pravili paštete. To je specijalitet. To je classy. To nije za svakoga. To je za one koji imaju "stila". Mučićemo svako drvo, mučićemo svaku životinju, mučićemo svakog čoveka. Stvorićemo "bolji" svet u kome će ponosno ostati i stajati samo mašine. Ali njih neće imati ko da programira. Navodnim empatskim algoritmom čipovani roboti će hoditi planetom. Sa nama imate "sigurnu budućnost". Ona se zove smrt. Ona se zove potrošačko društvo. Zato haj'mo sada svi u kupovinu. Haj'mo trošiti ono što nikada nismo zaradili. Haj'mo biti robovi. Haj'mo kupovati ono što nam ne treba. Haj'mo provoditi vikende u tržnim centrima i megamarketima. Haj'mo listati dodatke u novinama koji nas obaveštavaju o sniženjima precenjenih roba i usluga. Haj'mo sedeti u kafićima i ispijati skupa pića i slušati zvuke tehna - te jednolične, vrišteće, zapomagajuće krike što u sebi nose otupelost i prazninu, kao i vreme u kome živimo. Haj'mo živeti sada, a ne misliti na sutra. Haj'mo živeti ludo i brzo. Brzo i ludo. Od brzine od koje više ništa ne razaznaješ, jer ti sve(t) promiče i ti "moraš" da juriš dalje (za njim) kao upregnut konj sa teškim tovarima na plećima. I ludo je, jer ludost je "živeti" brzo. U brzini ti se utapaš i daviš. Ako si dobar plivač, nebitno je, bujica je snažnija, a virovi usisavaju. Ako nisi, pojas za spasavanje će biti izduvan ili najboljem slučaju suviše daleko od tebe, da ga dobaciš oko svoga vrata. Odavno je ispumpan, ne vredi. Ili nisi bio dovoljno brz da ga preotmeš onome što ga je preoteo tebi. U brzini se (ne) zaboravlja da ti nisi jedini na svetu i da svet ne čeka na tebe. Postaješ osoran i bezobrazan, jer i drugi su takvi. A oni su uspešni. Bar tako misle. U čemu? Odgovori mogu biti različiti. Zavisi šta je za koga uspeh, tj. šta kome pričinjava zadovoljstvo. Nekome je npr. zadovoljstvo da maltretira druge ljude. I to čini jer mu se može. I ljudi lako postaju robovi. Mi smo robovi bezumnog sistema. Šalim se. Sistema nema. Ali mi smo robovi. Kako je najlakše porobiti jedan narod? Ako je narod nekritički nastrojen, odnosno naučen da ne misli svojom glavom i pri tom nedovoljno obrazovan, ništa lakše. Sve što mu serviraš, progutaće. Samo treba da znaš kako da serviraš, da prilagodiš određenom mentalitetu. Tu nam pomaže antropologija. Mapiranje naroda, zarad zloupotrebe. Masama je lako manipulisati. Samo treba stvoriti privid da "izbor" postoji, da postoji "pravo glasa", da postoji mogućnost "slobodnog izražavanja", da postoji "demokratija". A onda se sprovodi despotizam. Haj'mo jesti govna. To je ono što najbolje umemo da radimo.

[Fade out: Sa širokim lažnim osmesima na licu, usnama izgriženim do krvi, pomahnitalo se cerimo, krajnici nam ispadaju iz grla, oči su nam iskolačene, kadar se zamrzava... Idemo, ali gde?]

15 comments:

  1. Tačno tako :( Svaka ti je na mestu. Sila nad prirodom. Brzina ubija. Manipulacija kao ropstvo. Čovek čoveku vuk. Idemo - da se ne vratimo.

    ReplyDelete
  2. Samo ti fali "final-touch" - OSMEH! Kao u Orverlovoj 1984. sve nabrojano, ali SA OSMEHOM.

    Sve je u najboljem redu, Veliki Brat brine o nama... Dok tonemo u narkozu, toplina struji našim venama: "Mi volimo Velikog Brata!"

    ReplyDelete
  3. Ljudi, udario me pun mesec i PMS, pa eto malo pomislih, da bih mogla da budem nerođena ćerka Velikog brata. Sad ću @čika Miko da dodam least but not the last - final cold touch. Samo da smislim kako da ga napišem.

    ReplyDelete
  4. Лепо упаковано и сервирано. Истина.

    ReplyDelete
  5. Sjajan tekst! Užasi potrošačkog društva. Citat koji me je oduševio:
    "I poseklim cvetovima daju aspirine. Leče ih od propadanja, produžavaju im agoniju, da bi se divili njihovoj "lepoti". Kao što se dive zarobljenim majmunima u kavezu, belim medvedima što crkavaju u neprirodnim uslovima, pticama koje više ne umeju da polete, kljukanim guskama čije se zadnjice raspadaju, da bi od njihovih jetri pravili paštete." Sve su to užasi potrošačkog društva i materijalizma, mašine u koju je većina od nas upala.

    ReplyDelete
  6. @ToMCee, prosto te mami, je l' da...

    @Jungie, sjajno da sjajnije ne može biti, a biće, dok ne požderemo jedni druge i sami sebe.

    ReplyDelete
  7. Eeee, Zverko, Zverko....jedan moj drugar, koji se razume jedino u slikarstvo i popravku frizidera bi rekao : "Previse si citala Hieronimusa Bosa" (Bos mu je omiljeni, jer to ime znaci nesto na oba polja njegove delatnosti, univerzalna vrednost takoreci).
    Ali malo da te razveselim, evo ti link gde jedna retka zverka solira. Prica je em vesela, em poucna, sta ces vise :)

    ReplyDelete
  8. Hi Robi, nisam gledala Boscha. ;) Da li je nepristojno reći da inspiraciju crpim iz stvarnosti? A i ona crpi mene. :) Dobar je crtani, sviđa mi se. Hvala ti na razveseljavanju. :)

    ReplyDelete
  9. Svaka čast za tekst! Pa da, to je ta demokratija, daju nam da ovako krekećemo iz žabokrečine, k'o što ti reče, ali da menjamo nešto, da izadjemo iz jebene žabokrečine, to ne može.

    ReplyDelete
  10. @Ivana, hvala ti. Ne mož' sis, ovo ti je ko kod komunista, oni kroz decenije da vladaju, a to nema veze blage sa demokratijom, tj. sa idejom da je vlast smenjiva. Da me neko ne shvati pogrešno, ovde su svi političari i sve političke opcije potrošene, te treba da se počiste.

    ReplyDelete
  11. Obogatimo bogate, osiromašimo siromašne, zaglupimo glupe. Jesi li čula za Ljubodraga Ducija Simonovića?

    ReplyDelete
  12. 'Bro veče, @Gospodaru Nevremena i dobrodašao u ovu moju prćiju. :) Da, sećam se još kao klinka, taj čovek je prvi progovorio o tome da sport nema veze sa sportom i šta profi sport jeste.

    ReplyDelete
  13. Bolje te našao! Duci je čovek bez dlake na jeziku, proslavljeni košarkaš (osvajač medalja sa reprezentacijom SFRJ) pa se možda najviše pozabavio fenomenom modernog sporta i olimpizma. U globalu, on kritički govori o kapitalizmu uopšte, o novcu, o degeneraciji današnjeg društva...bio je proganjan od strane vladajućih režima (možda ovo znaš, pa nije imalo potrebe da pišem)...međutim, ovaj tvoj tekst me je asocirao na njegovo iznošenje činjenica, pa bi me zanimalo šta bi on o ovome rekao. Verovatno bi imao šta da kaže.

    ReplyDelete
  14. @G. Nevremena, kao što sam ti napisala sećam se Ducija još kao klinka i sećam se da su ga proganjali i sećam se da mi se čovek dopao na prvu loptu. Svakako, Duci je mnogo toga rekao protiv svakakih sorti represija i prinuda i ima šta da kaže. To je tako, ko god je protiv, njega antemišu i naprave ga idiotom. Sada je situacija još složenija (tehnološki smo napredovali), mediji često preuzimaju ulogu predvodnika linča.

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...