Tuesday 23 November 2010

Svetlanina drugarica

I Svetlana, moja best friendica, je potvrdila ono što i ja znam. Sve su to bili trenuci slabosti. Čuj sad to objašnjenje pred sobom?! Dobila sam predlog da pišem dnevnik, da vodim zabeleške o svom životu. Svetlana je inače starija od mene 10 godina. Rekla mi je da je njoj vođenje dnevnika bila sjajna stvar da upozna sebe, a i da joj je bilo skroz cool da se vrati u n godina ranije. I kaže da to možda jeste balast. Mislila je na čuvanje svih tih uspomena iz rane mladosti, ali opet, ima tu detalja kojih se rado podsetiš, a ima i one koje bi da zaboraviš. I desi se jednog dana da to čitaš kao da je neko drugi bio glavni učesnik te priče, mislim - priče, kapirate. I da ti je, nije ti više bzvz, smeješ se nad tim. Sad mi nije baš smešno. Meni se sad skoro desila ta neka priča i malo me je bacila u bad. Ali, ispala sam kao neka ribetina, pa mi je to kao nazidalo ego ovih dana. Idemo hronološkim redom.

Moj sudar sa Filipom. Čoveče, sudar dva suprotna sveta pod pečurkom GSP-a (pečurka je radi fore, ali to više ne postoji ni u naseljima na levoj obali Dunava, FYI). Cool, upoznajemo se. Gospođa mama njegova je poslala kola, da se ja ne cimam u čarima smrdljivih buseva. Imala sam i svog šofera. Imali smo i destinaciju. Kasnije će se ispostaviti da nije zajednička. Piči Fiki, prikazuje svoje veštine. Vau, glumi Floyda. Of course, počinje spika u fazonu drveće, cveće, proleće. Pričamo priče radi. Korektno. Znaš kako to već izgleda kada mamin sin otrgnut od njenih skuta i suknje oslobađa svoj duh kroz flert sa nekim, u ovom slučaju sa mnom - na slepo. Mislim, furka je bila na slepo. Pre toga smo se samo znali iz priča naših dragih g-đa majki. Ključ je pao putem telefonske žice. Bilo je tu nečeg u pristupu, što ne znači da me je impresioniralo. Čak naprotiv. Osetila sam isti onaj poriv adolescencije koji se uspavao u meni. Očarao me je svojim pitanjem: "Koliko si visoka?" Fuck, je l' ovo casting?! Tip je malo smuvan očigledno. "Nadam se da nisi viša od 175 cm." Pitanje koje podrazumeva da će još dugo da se nada, ali ni on ne zna čemu. Mislim da ni moj odgovor nije bio duhovit. "Visoka sam 180 cm." Koji šok, a? Uau! Odmah sam mu nabila komplekse, tj. probudila u njemu neprijatnu istinu. On kaže: "Ja sam visok tako 183-4 cm!". Okay, nije ti loša ideja, ako možeš da je isteraš do kraja. Bez štikli i sličnih aksesoara, naravno. Nisam u trans fazonu.

No već idemo u neku pripizdinu. Mislim prirodu i krajolik, je li. Svrha je bila da se oplemeni (da ja oplemenim) peder-bal na koji nailazimo?! Nastaje muk kada sam se pojavila na vratima sobe. Očekivali su da vide neku razrooku ribu koja po defaultu jednog frajera šacuje, a obojica se nadaju.  Ili bar ribu sa dve leve noge. Konačno, najbolje sa mozgom za apotekarsku vagu. I to ti je neki štos. Naravno, tu se ja upoznajem sa svima, itd, itd. Atmosfera se podgreva, a kako drugačije nego džiberski. Suprotni pol uporno pokušava da leči svoje komplekse na meni, neumesnim pogledima, bezobraznim rečima i drskim ponašanjem. Ma, znam vas klošari, svi ste isti. Daj Filipe, odmah si mi udario registraciju. Već si me svukao i krešeš me pogledom. Interesuje te moja boja gaćica. E, pa ne nosim ih. Daješ mi da duvam balon, jer znaš da neću uspeti, da bi ga ti tako olizanog stavio u usta i šetao pred svima. Balite majmuni, nemojte da se ustručavate. Osećate potrebu da me imate, znam.


Filipe, je l' ti to mene pokušavaš instant da zavedeš, maybe?! Piće ti dobro ide, vino je do jaja, al' ti je doza prevelika. Svesrdno mi ulivaš poverenje pomahnitalo mi dolivajući crno vino u čašu. Hoćeš da me napiješ? Zajebao si se. Umem ja da sečem. Muvao bi ti mene, ali nemaš muda i ne umeš da muvaš mene. Ne smeš da sedneš pored mene, treseš se ko usrani prutić na jačem povetarcu. Tvoj pogled, WTF, nagoveštava mi kratkovidost, ali ne vida, nego tvojih vidika. Kapiraš? Ipak, važno je da ti oližem posekotinu iznad usne. Važno je, babe, da svi vide da si frajer. Da vide moj jezik iznad tvojih usana. Makar na tren bićeš vođa čopora. Dragi moj mudoseru, čemu start posle glupe partije šaha, gde sam te matirala? Čemu ta tvoja glupost koju si nazvao "uslovna pobeda"? O čemu ti to? Mislim, nauči da gubiš. To je bila obična partija šaha. Što uopšte sereš o tome, kada znaš da ćeš na kraju jesti sopstvena govna. Nothing personal.

Prilično je bila napičena fora da bi ti u tom trenutku uopšte i bio sposoban da sagledaš i odvojiš mogućnosti od želja. Zaboga, pa ja sam Marijina ćerka, a ti si Lidijin sin. Ne bi bilo zgodno da tucaš njenu ćerku, mada je izazov. A i suviše je neprijatna ta tema seksa. Mislim, 'alo, ljudi su nezgodni po tom pitanju - šta će ko da misli. A ribe? Ribe dižu noseve, mesto da šire noge i ustupe svoja tela na oltar bluda, seksa i perverzije. Frajerima se slabo diže na to, mada kurac nema oči, što će reći, daj-šta-daš. Pa nisam ja u tom fazonu. Da li ja tebi ličim na kevu Terezu? Jebote, Fiki, koji ste svi vi luzeri. I ti i tvoji ortaci. Ipak, ispalo je skroz glupo što me nisi pošteno ni potucao, a već si dig'o repić. Nema veze što ti je mali, pa to svi znaju, važno je da je veseo. Ma, ne, okay, znam ja da te boli kita, ali u stvari pošto ti je Desanka keva, budi obazriv u količini upotrebe desnice. Formulacija stvari nalaže da smo se sreli u povoljnom trenutku, al' ti nisi znao ni šta hoćeš, a i da jesi, ne bi znao - kako. Žao mi je što je tako, mož' misliti koliko samo. Više žalim nedojebane ljude, nego nedojebane pičke.

U suštini, želim ti, ma sve najbolje. Sad ti vidi da l' ćeš to da nađeš na dnu flaše ili na nekom drugom mestu. To je ipak samo tvoj izbor. Ne dozvoli da mangupi utiču na tebe. A što se tiče toga da deluješ na žene kao preparat za parenje stoke i antibiotik, to se teško uklapa u sliku koju si ostavio o sebi. Ni jedan, ni drugi ne leče impotenciju. A ta tvoja nabiflana strast koju tako teatralno glumiš, pa... drugarski ti kažem, to ti je samo jedan uzrok više za impotenciju.

Tvoje glupe navike te nikako ne čine šarmantnim, što ti svakako ne primećuješ. A i pošto je suviše glupih oko tebe, nije teško biti faca među njima. Daj, jebote, pljuni već jednom u tu svoju facijanu i postani čovek. Good luck and goodbye!

Eto, to je to, za početak, a ja ću da vidim kako će da mi ide to dnevničko zapisivanje događaja. Sad razmišljam da li da pokažem Svetlani ovo što sam napisala ili da čuvam za sebe. Faka mi se za Filipa. Uostalom, još sam klinka, ko zna koliko ću još takvih morona da se nagledam u životu.

8 comments:

  1. Jaooo urnebesno! Pubertet i nadmoć i ono: "Ti hoćeš da me iskoristiš" stav. Da-da-da...kad se samo setim nekih mojih proseravanja! Lolčina!

    ReplyDelete
  2. Super. Znači, mogla bih da nastavim da pišem tinejdžerski dnevnik gospojice koja je još uvek bezimena. ;) "Ma jok, neće, e, on te voli" :)))))))

    ReplyDelete
  3. Лепа игра, то рушење предрасуда :)

    ReplyDelete
  4. Čini mi se da možeš da pišeš dnevnik i dalje, dobro ti to ide.

    ReplyDelete
  5. Danke, ali verovatnije je da neću da ga pišem dalje.

    ReplyDelete
  6. "Šta ti tu meni ovo ono?!" :))) Šteta što nećeš da pišeš o ovome i dalje, meni se baš dopalo. :)

    ReplyDelete
  7. @Char, drago mi je. Možda pisnem ako mi nešto zvizne na pamet. Ovako, svakodnevno, da vodim izmišljeni dnevnik, mene u startu smara ta pomisao. :)

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...