Monday 22 March 2010

Mladenčići ili 40 mučenika

Danas je prigodan datum da se osvrnemo na temu braka. Neki bi rekli i mraka. Neki bi rekli da sam sasvim subjektivna jer sam dupla "polovnjača", te samim tim isfrustrirana, zlobna i pakosna. Izraz "polovnjača" je smislio neki zlobnik, jer je etiketiranje nužnost plitkoumnih. A mi živimo u Srbiji. A vi shvatite to kako hoćete.

Šta je to brak? Kako do njega dolazi? Zašto do njega dolazi?

Brak je zajednica dve individue različitog pola (u nekim državama i istog), gde, dakle, dvoje (ili više njih) stupaju u konsenzualni društveni odnos stavljanjem svojih potpisa uz prisustvo 2 svedoka. Taj čin registracije koji ni po čemu nije svečan se odvija u opštini, a sve ređe, a po potrebi i na drugim mestima, kao što su kafane, parkovi, trgovi, dirižabli i sl. Crkveni brak je najčešće pomodarska kategorija, iako je nekada to bio jedini zvaničan brak, dok opština kao državni organ nije umešala prste.

Do stupanja u brak dolazi iz mnogobrojnih razloga i to zavisi od više faktora. Razlozi mogu biti: trudnoća; "zadnji voz"; "vreme vam je"; "dokle ćete više da se 'vučete' zajedno"; "48 sati svadba - a što je džabe i bogu je drago", "materijalni i/ili neki drugi interes" itd. Faktori koji utiču na odluku o stupanju u brak mogu biti praktične prirode - "lakše je u dvoje"; ali mogu biti i hormonskog tj. hemijskog karaktera, a što se tumači kao ljubav, ali to nije ljubav nego zaljubljenost tj. varka koju je priroda smislila, jer da nije tako niko ne bi ni pravio decu; te mogu biti uslovljeni pritiskom okoline - tj. dolaze od "dušebrižnika" koji misle za vas i za vaše "dobro".

Ja nisam ni za, ni protiv bračne zajednice. Ja sam na nivou statističke greške. Ali da se razumemo, brak je institucija, jer da tako nije ne bi ni postojali predbračni ugovori, što je vrlo popularna kategorija na Zapadu. Potpisivanjem istog, jedna strana se nečega uvek odriče, a druga na osnovu toga profitira, ali samo u slučaju razvoda, a možda i smrti. Tako definisani institut braka ima premisu da je razvod konačni cilj. Dakle, može da se protumači i kao dobra ili loša "trgovina".

Pre nekoliko godina sam u jednoj sveščici zabeležila svoja razmišljanja o klasifikaciji brakova, međutim, ja to što sam zapisala sada ne mogu da nađem. Da zanemarim sad memoriju kao nepotrebnu; razmišljanja se menjaju tokom vremena, jer smo stariji, jer su nam se "nakačila" neka životna iskustva, itd. :-)

Postoje brakovi koji se sklapaju iz ljubavi ili se tada tako misli tj. oseća kada se stupa u brak. Tu je polazno nerealna osnova till death tear us apart. Čija smrt? Čega smrt? Zašto bi dve osobe koje se vole uopšte stupale u brak? Šta se brakom dobija? Šta se brakom gubi? Ljubav se obično opisuje kao neko uzvišeno stanje. Ali ljubav je samo reč. Ona ne može da egzistira sama od sebe. Odnosno mi smo sa nekim u ljubavnom odnosu ili nismo. Ne ustaneš ti jednog jutra iz kreveta i kažeš sebi, e, sad ću nekoga da volim. A "zakačiću" se, jer mi je neko potreban. Voliš nekoga zbog toga što ta osoba jeste, a ne zbog toga što bi ti hteo/la da ta/j neko/a bude. To i dalje ne znači da ti sa tom osobom možeš da budeš u braku. Jer, čak iako nekoga voliš, možda ta osoba jednostavno nije kompatibilna sa tobom i vi jednostavno niste za zajednički život. Jer, zajednički život podrazumeva mnogo kompromisa. Podrazumeva obostrano odricanje od pojedinih navika (koje ni rođena majka ne bi trpela); prilagođavanje potpuno novim uslovima; postavljanje nekih novih zajedničkih "pravila"; međusobno uvažavanje i poštovanje; konstantni, svakodnevni napor, trud i rad u korist zajedništva i međusobnog odnosa. Velika ulaganja i neizvestan ishod (ekonomski rečeno). Zajednički život jeste racionalna odluka ili bi trebala da bude. Inače bi svako mogao sa svakim da živi, a "praksa" pokazuje da se to ne dešava. Znači postojanje ljubavnog odnosa između dve osobe može, ali i ne mora da rezultira brakom i zajedničkim životom. Jer, sve zavisi. Zavisi od očekivanja; (nerealnih) želja i mogućnosti; primarne porodice iz koje jedinka potiče i relacija u njoj; psihičke i emotivne zrelosti pojedinca, itd.

Brak često ume da "pojede" ljubav ili se tako misli. To je opet zato što se za ljubav vezuju najčešće isključivo romantične ideje, idealno slaganje i sl. A na ovom svetu nema ničeg idealnog i nikog idealnog. Dakle, brak jeste ugovor. A ugovor nosi određena prava i obaveze. Ali to treba shvatiti krajnje fleksibilno, ali pri tom vrlo odgovorno. Moje mišljenje je da je neophodno napustiti patrijarhalni model, što treba da se reflektuje na promeni u vaspitanju sinova i ćerki. Dakle, majke koje imaju mušku decu moraju tu mušku decu da vaspitavaju tako da oni tokom života shvate da ne treba da traže novu mamu i kućnu pomoćnicu, već ravnopravnog partnera. Ženska deca treba pak da budu vaspitavana da ne treba da se uče tokom života bespomoćnosti i pasivnoj ulozi. Ja više ne mogu da slušam pitanja koja žene upućuju jedna drugoj: "Da li ti on pomaže u kući?" To je za mene prevaziđena kategorija. Kao i bilo kakva stroga podela na muške i ženske poslove i neko nebulozno pridržavanje modela koji su bili aktuelni pre 100 godina. Dakle, žena koja je dobra domaćica u kući, tj. dobra kuvarica pre svega, ali i kućna pomoćnica, dobra kurva u krevetu i dama par exellence na ulici je jedna odvratna tipizacija najpoželjnije žene na svetu. Ali ako samo jedno od ova tri (ne) funkcioniše, onda? Imamo zarozanu domaćicu na koju se nikome ne diže; imamo super jebačicu koja je dobra samo za provod; i konačno damu koja nije ni za šta, osim za deljenje komplimenata i promociju muškog ega. Je li to spojivo? Ili je to samo još jedan od stereotipa?

Domaćica je kategorija u izumiranju, jer se način života promenio. Nekada su žene sedele kući, gajile decu, brinule o domaćinstvu, jer je isključivo muškarac zarađivao. Pa, ne može se danas očekivati od jedne zaposlene žene da gaji taj model ponašanja, jer je on totalno samoubilački za tu osobu. Ako se žena ipak odluči da pokuša da "pokrije" taj model ponašanja, ona neće biti zadovoljnija zbog toga. Ona će biti još više isftrustrirana i nezadovoljna. To se i dalje od žene očekuje - kao prirodna uloga, pa se samim tim to i ne ceni. Gde to piše da samo žena treba da kuva i sprema kuću ili koji je to prećutni dogovor između supružnika da je to samo njena obaveza? Pa je l' to ljubav i poštovanje? Što se kuvanja tiče, mislim da i muškarac i žena treba da nauče da kuvaju. Danas živimo takav tempo života, da je neophodno da oni jedni druge odmenjuju. Ako im se to ne sviđa neka se hrane po restoranima ili nek unajme kuvaricu, ako imaju novaca za to. Jedno je kuvati iz zadovoljstva, a drugo je kuvati svaki drugi ili treći dan, jer ti je to obaveza. Tu vremenom nestaje svako zadovoljstvo, ma koliko voleli da kuvate. Ako govorimo o spremanju kuće, onda mislim da nema potrebe da objašnjavam da su to zajedničke obaveze. Nema mesta tome da se žena satire od posla, dok muškarac čita novine i gleda televiziju. To je čist bezobrazluk i nepoštovanje. Kome se ne sviđa neka unajmi i plati kućnu pomoćnicu. Ja sam imala dosta takvih situacija u oba svoja braka u kojima sam bila. Npr. jednom prilikom kada sam pitala svog prvog muža zašto mu je tako splaslo raspoloženje kada je uzeo usisivač u ruke, on mi je odbrusio: "Pa ne očekuješ valjda da TI usisavam sa zadovoljstvom." Ja sam na to rekla: "Ne usisavaš ti meni, nego nama tj. našu kuću!" Odgovor je shvatio kao provokaciju, a usisivač je i dalje mrzeo, ali je usisavao kuću, jer ja nisam htela da popustim. Možda ovo zvuči kao klasično prepucavanje, ali i to su svakodnevne situacije, a ako jednom popustite u nečemu sa čime se ne slažete, onda ćete popuštati uvek.

Kurva u krevetu. Bum-tras, sjajno. Šta god to značilo. To je valjda potpuno "oslobođena" žena koja funkcioniše kao seks-mašina i kojoj se hoće 365/24/7 i koja samo o seksu i razmišlja. Ni prostitutke tako ne žive, jer i one imaju svoje radno vreme. Da bi žena bila dobra kurva, onda ona treba da ima vremena za sebe. A da bi imala vremena za sebe sigurno je da nema šanse da glumi dobru domaćicu koja smrdi na zapršku i WC sanitar, i koja od silnog posla i sitne dece nema vremena ni da iseče nokte na nogama. I koju stalno boli glava i koja spava stojeći dok meša sos za sutrašnji ručak. A bilo bi dobro da zameša na nekom drugom mestu?! Da se ne lažemo, meni do seksa nikada nije bilo kada sam bila pritisnuta gomilom obaveza i kada sam samo želela da se bacim u krpe i u krevet. I tako to počinje, tj. počinje da riknjava seksualni život, pa se to pretvara u seksualnu agoniju. Da bi se željene seksualne amplitude muškarca i žene relativno poklopile, potrebno je da i muškarac bude malo umoran, a žena manje umorna, da se ne bi programili isključivo na vikend varijante, što ubija svaku spontanost. O kojoj spontanosti mi pričamo? Spontanost u seksu vrlo brzo nestaje u braku, takoreći neprimetno iščezava ukoliko se "stvar" zapusti. Ja sam imala iskustva sa nikakvim seksom u braku, pa znam o čemu pričam. Moj drugi muž je imao seksualnih disfunkcija i toliko je bio prestravljen zbog toga, da mu se sve slabije dizao. Naravno, nije mu padalo na pamet da zajedničkim snagama potražimo rešenje kod stručnjaka, jer mož' misliti - blam. Kakva glupost! Što sam se ja više trudila i pri tom bila pažljiva i strpljiva to je situacija bivala sve gora. Na kraju sam i ja popizdela, jer i ja imam samo jedan život. Neki ljudi tako žive, tj. žive na "papiru" i svako ima svoj život, ali to nije bio moj izbor. Mnogi su me savetovali da sebi potražim ljubavnika koji bi me seksualno zadovoljio, ali ja nisam mislila da je to rešenje. To je farsa. I ja to nisam htela. Opet, bilo je i onih koji su mislili da sam ja nikakva kurva kada se njemu slabo diže. Valjda nikome nije palo na pamet da je impotencija problem koji najčešće ima korene u psihi pojedinca, a da to nema veze sa nekom konkretnom osobom. Da li je mene moj muž voleo kada ga je boleo kurac da ovaj problem rešimo zajedno? Da li je voleo i poštovao sebe? Da li sam ja trebala da u ime braka "igram" igru?

Kad već spomenuh "papir", htedoh reći da mislim da su najuzaludniji takvi brakovi. Čemu to? Stigma? Ono što i dan-danas ne prihvatam to su tzv. "otvoreni" brakovi. Ja to ne razumem. Nije ovo sad nikakvo moralisanje. Ali ja stvarno nikada sebe nisam videla u tome. I šta? Pravimo se blesavi. Ili još bolje, sednemo ko pajtosi, pa uz pićence jedno drugom prepričavamo svoje seksualne doživljaje. To nas loži? Činjenica je da se u današnje vreme "izleti" van braka tretiraju kao sredstvo za osvežavanje braka. Da li je to tako? Da li bivate "osveženi"? Pa meni bi tako nešto bilo noćna mora. Mislim, ako mi već ne valja brak, šta ja sad imam da tražim "sa strane"?! Ako mi ne valja odnos u kome sam, onda treba da ga okončam. Kada sam prestala da živim sa drugim mužem ja sam njega još uvek volela, ali nisam mogla više da živim sa njim. Ipak sam više volela sebe. Naravno, prema njegovom mišljenju, ja sam bila "kriva" za razvod. On se ne bi razveo od mene. Ne bi, jer nije imao razloga. Njemu je status quo sasvim odgovarao. Naravno, ima tu i mnogo drugih razloga koji su presudili da izađem iz braka, ali da ne zalazim sada u detalje. To je za roman. :-))

Sve u svemu, prošlo je 4 godine od kako sam se razvela. I od tada ja sam imala neke nikave kratke polu-emotivne veze, nekoliko kres kombinacija i to je to. Drugim rečima, nisam srela muškarca sa kojim bih ostvarila emotivno-seksualni odnos koji bi bio na obostrano zadovoljstvo i koji bi bio trajnijeg karaktera. Da sam tražila, jesam. Da sam našla, nisam. Da li ću, ne znam. U međuvremenu, totalno sam se razočarala, jer sam shvatila da ja više nikoga ne zanimam. Odnosno, nisam, kao bih rekla, u "najboljim" godinama. Nisam više ni za priplodnu kravu, jer sumnjičavo vas gledaju kada čuju da imate 36 godina i da nemate decu, a da pri tom imate 2 braka iza sebe. Ta statistika prosečnom "gledaocu" zvuči vrlo čudno i neprihvatljivo. Sad sam, ni tamo, ni ovde. Merkaju me klinci koji imaju 10+ godina manje od mene, oženjeni muškarci i gerijatrija, a udvara mi se i po koja lezbejka. Moj izbor je da ne izaberem ništa od svega toga. Klinci su dobri za usputni seks i ni za šta drugo; oženjene muškarce nikome ne bih preporučila, jer se oni nikada ne razvode od svojih žena (a vi se emotivno vezujete i trošite svoj život); a gerijatrija je verovatno dobra ako ima nekretnine koje će dok je na veštačkim plućima u Urgentnom centru da prepiše na vas; a pošto nikad nisam fantazirala o emotivnom odnosu sa ženom, niti videla sebe kako "radim" kunilingus, rekla bih da nisam gay. :-)))))))))))))

Devojke, žene i svi/e oni/e koji/e se tako osećaju, izbor je samo vaš. Odgovornost je na vama. Vaš je život u vašim rukama. "Izbor" vam se drastično sužava čim pređete 30-tu godinu svog života. Da li ćete se udati, odluka je samo vaša. Brak je neprocenjivo iskustvo i drago mi je što sam bila udata. Isto tako nije mi žao što sada nisam. Nema prinčeva na belim konjima. Sve je manje i konja za jahanje. Nema ni princeza. To postoji samo u bajkama. Život je težak i ništa nije "kako-ćemo-lako-ćemo". Bar ja u to nikada nisam verovala. Jednoga dana u nekoj kosmičkoj ravnoteži  će da nastupi trenutak kada će sav uloženi trud da doživi svoju gratifikaciju. Ja i dalje verujem u to.

16 comments:

  1. U Zverčice, al si se raspisala. Prvo da ti kažem, da u potpunosti podržavam tvoje stavove oko sređivanja kuće i kuvanja ručka, tj. ravnopravne podele obaveza u braku. Mislim da drugačije i ne bi moglo da funkcioniše, jer bi jedan, na koga padnu sve obaveze (najčešće žena) uvek bio nesrećan, umoran, sjeban, depresivan. Pošto nemam bračnog iskustva, mogu samo da pričam o svom dosadašnjem iskustvu (živim s devojkom), ali je ono prilično siromašno, jer tek od skoro živimo zajedno. Ipak, ono što znam je da, ako ljudi pašu jedno drugom, mogu da pomere planinu, a kamoli da reše neke svakodnevne probleme. Mi smo imali maratonske razgovore o nekim stvarima koje su bile smetnja, ti razgovori su nekada trajali i mesecima, ali smo zajednički došli do tačke u kojoj možemo da se osvrnemo i da kažemo da smo napredovali. Niko nije savršen u vezi, uvek će nešto smetati, samo je pitanje kolika je to smetnja i da li postoji volja sa obe strane da se smetnja ukloni ili bar umanji.
    U poslednje vreme srećem sve više usamljenh ljudi koji su zgazili u neke ,,godine" kada to nije ,,normalno". Stavio sam ove reči pod navodnike, jer je to opšte,a ne moje mišljenje. Moje drugarice - lepe, obrazovane, uspešne žene su mahom same, a imam drugare koji ulaze u tridesetu i nikada nisu imali devojke. Kroz razgovor sa njima, shvatam da muškarci očekuju da će imati devojku koja je fizički daleko iznad njihovog ranga, a ženama jednostavno niko ne prilazi. Tako se dobije grupa od već skoro sredovečnih ljudi koji ne znaju ni šta je veza, a kamoli brak. Da ne bih gušio više, pošto mi je i ovako komentar predugačak, rećiću još samo to da je brak obično parče papira koje, ako ste već živeli zajedno ništa u odnosu ne menja (bar ja tako mislim) i meni uopšte ne bi smetalo da se nikada i ne venčam,dokle god sam srećan u vezi. Jedino što brak olakšava su formalnosti vezane za državu (neka prava i ostale gluposti).

    ReplyDelete
  2. Da na dobrom si putu! I drago mi je zbog ovih poslednjih rečenica, jer sam već pomislio da je poruka ovog tvog teksta da nam nema spasa. Mislim da si na dobrom putu da jednog dana ako budeš ovako vredno radila na sebi i otkriješ "Ameriku" na svom putovanju. Da se razumemo ni ja je još nisam otkrio, ali sam ubeđen da ona postoji. Da nije tako mislim da za ljude kao vrstu ne bi bilo drugog puta osim da izumru. Sve ovo što si navela je jedno strašno i traumatično iskustvo, ali mislim da većina nas koji imamo manje više neke slične priče u nečemu grešimo. Treba preispitati premise na kojima počivamo i valjda ćemo tako doći do toliko željenog boljeg života.
    Puno sreće na tvom putovanju!

    ReplyDelete
  3. @Kajzeru, ih bre, koliki komentar. :-)) Ovo što si ti napisao je odličan primer za muškarce kako bi mogli dobro da funkcionišu u zajednici sa ženom, odnosno odličan primer "kako ne biti drkadžija". Kada sam pročitala: "ulaze u tridesetu, a još nisu imali ribu". Čoveče, pa to je jeziv podatak. Znaš šta, što su ljudi stariji, to su nespremniji na bilo kakve promene i prilagođavanja. A da ne pričam, što neko ko nikada nije živeo sam, prao svoj veš, čistio kuću, išao u nabavke, kuvao i sl., 'ladno misli da će to i dalje neko drugi da radi mesto njega. E, pa tu su "pametne" majke krive. Mislim, šatro sin im živi sam, a one trče sa šerpicama hrane, nose usrane gaće na pranje i peglanje, čiste kuću kad sin nije tu, da mu ne smetaju i takvog kretena sutra isporuče nekoj ženi???!!!

    Što se tiče braka, kao papira, ima tu i za i protiv, kako za koga. Ono što sam ja primetila, ne samo u svom životu, već i kod drugih ljudi je da se muškarac kada potpiše to jebeno parče papira potpuno promeni, i to na gore. Većina njih se oseća kao da im je neko stavio ular oko vrata i da im je lanac prekratak i odma' ih ćapi žal za mladošću (čak iako su još mladi). A ti si reš pečena i on prestaje da se trudi, uzima sve zdravo za gotovo, svršen čin i statički odnos. Bar je to moj doživljaj.

    ReplyDelete
  4. Jesam se raspisao, pogodila me tema. Nisam kompetentan da ti kažem da li se muškarci menjaju, al ako se ikada budem oženio, pitaću ženu,pa ću da se vratim da ti ostavim komentar ili još bolje, nek dođe ona, pa nek ti napiše. Meni je upečatljiav ona epizoda 48 sati svadba kad tip šamara ribu,a ona kaže - To će se u braku promeniti. Neće dušo, takve stvari se nikada ne manjaju u braku,bar ne na bolje. Za to ne treba biti oženjen,pa znati. A imam ja više takvih drugova koji ne žele ni malo da porade na sebi,a kukaju da su sami. Istina, keve ih peru,kupuju im i biraju garderobu, ma užas. Nadam se samo da će tu žene odigrati pametnu ulogu i odbiti da im budu kućepaziteljke jednog dana. Eto,opet sam se raspisao...

    ReplyDelete
  5. @Kuroyama, je li, majke ti, na kom dobrom putu sam to? Inače, ja više verujem da sam na dobrom putu za pakao, jer je on popločan dobrim namerama, buaaaaaaa. :-)) E, zezam se ja malo. Znači, ni kod tebe nije izronila Ona. Mogu da te utešim i da ti kažem da se ne sikirikiš ako se to i ne desi. Ne znam koliko imaš godina (i kako izgledaš, aaaa ;-P), ali kad-tad, možda nekad, možda nikad se to i desi. Mada ja mislim, tj. iskreno govoreći meni bi odgovaralo sada. :-)) Kad se sparušim u staračkom domu, ne verujem da ću polućorava i da osetim i da primetim svoju srodnu dušu. Slušaj, nisu ovo nikakava traumatična iskustva. Ihaj, imam ja mnogo gora iskustva u životu, pa šta da im radim. Takva su i eno ih pajke u fioci u mozgu. I ja mislim da svi mi pravimo greške. Moja najveća greška je što u određenim trenucima nisam slušala svoj unutrašnji glas i što sam davala šanse odnosima koji ni za krasni nisu bili. Jebiga, svako od nas ima svoje demone i strahove. A strah od samoće je zajebana stvar. Idem ja za nekih mesec dana na jedno stvarno putovanje, ako sve bude teklo kako treba, pa ću ga i spomenuti. :-)) Dosta mi je više ovih mentalnih i njima sličnih putovanja, umorila sam se malo.

    ReplyDelete
  6. @Dragi moj Kajzeru, ma ti znaš koliko ja volim tvoje komentare. Uostalom, i ja kod tebe pišem romane. :-D Da, bre: "snajka, nešto mora da se pretrpi"; "dobar je on čovek, samo je 'malo' nezgodan kad popije"; "ćuti, ne moraš ti da kažeš šta misliš"; "pa šta hoćeš, ne bije te još", itd. Ja moram i tebe i buduću ženu da upoznam pre braka, da vi "vidim" kako ste vi to sve zamislili i je l' 'oće da valja (mislim vredi, da ne misliš da pričama o nekom "valjanju"). Tvoje drugove pozovi kod mene u goste (da ne kažem na kafu, jer se to odmah ONAKO protumači), da ih malo nerviram sa ovim što pišem. Moj ex nije nikada uključio veš mašinu, jer se plašio da je ne pokvari. :-D Pažljivo od njega, zar ne. :-)) Doduše, i od moje keve sam imala prilike da čujem "premudru" sentencu da veš mašionom treba da rukuje jedna osoba, jer tako će duže da traje. Stekao bi se utisak da žena priča o space shuttle-u, hahahahaha.

    ReplyDelete
  7. Ja sam ograničeno čeljade, pa nemam šta puno da napišem i nadodam na ovo tvoje, ali sam takodje i grdno egocentričan (o čemu svjedoči i ovo "ja" na početku komenta :)) pa, jel da, moram nešto da škribnem :)

    Prvi, glavno osnovno i elementarno- ja obožavam da kuvam :D Al` ne umijem baš..:( Ipak, to me ne spriječava da se trudim ;) I jednog dana biću najbolji kuvar na svijetu. Cijelom.

    Dalje, meni je skroz simpa seks u kuhinji. Dva u jednom. Say no more ;)

    Treće, jel možebitno opasno što mi se dopao ovaj tekst koji se obraća ženama i djevojkama? :))

    ReplyDelete
  8. Teško je reći nešto pametno na ovu temu, a da nije "kontraverzno". Recimo, prva stvar koja mi pada na pamet u vezi uspešnog braka su deca. Znam da zvuči skroz "retro" ali siguran sam da je to "treći stub", nešto što sigurno dodatno učvrsti (da ne kažem - zabetonira) stvar. Naravno, može i da "zabetonira katastrofu", ali zato je moja preporuka svima da malo sačekaju sa tim korakom (ali ne previše). Što se usamljenih ljudi tiče, malo je falilo da im se pridružim - da nisam zgrabio šansu, ko zna da li bi dočekao sledeću. Takav rizik nikom ne savetujem: kad dodje do "dža-ili-bu" razmislite dva puta (ali brzo!)

    Nego upravo mi se iznad glave pojavio Milko (onaj što na svom blogu pati zbog ljubavi) Sram ga bilo! Ccc... Eto vidite kakvi su ti muškarci, bruka!

    ReplyDelete
  9. @Milko, ono "ja" na početku obično većina koristi, no se trudi da ispravi i u govoru i u pisanju, da ne bi zvučali egocentrično, hahahaha, pa prema tome, nisi izuzetak. Pa to je sjajno što uživaš u kuvanju, naročito kad se to spoji sa seksom na kuhinjskom astalu npr. Ako tu ima takvih aktivnosti, onda je jasno da ti motivacija ne izostaje. :-D Ako ti se tekst toliko dopao, a smatraš da je namenjem samo ženama, možda je nešto "ozbiljno" onda u pitanju. :-))

    ReplyDelete
  10. @Tata Miodraže, ti si apsolutno u pravu. Čemu brak bez dece? Pa ja sam se zbog toga i razvela, jerbo hoću decu. Ali, istina, nisam očekivala da će se dalje situacija razvijati u smeru da ne mogu to i da realizujem. Ja sam oduvek kapirala da se šanse stvaraju i da ne dolaze same od sebe, ali opet ni u tome nisam uspela. Koliko sam uspela da sagledam, muškarci kad dođu u godine 35+, najčešće mahnito uhvate ono što im je pri ruci, naprave dete i venčaju se. I to bude baš brzinski, nekad se odluke donose i za nedelju ili mesec dana. E, sad, pošto je dosta toga u životu lutrija, iako se možda nećeš složiti sa mnom, to onda bude ili jack pot ili utešna nagrada. Znaš, mi obično osećamo da li je neko za nas ili nije i to vrlo brzo, samo je pitanje da li to želimo ili ne želimo sebi da priznamo.

    A što se tiče našeg druga Milka, vidim da je on nešto zasr'o, pa sad pati. Izvini Milko na direktnoj konstataciji! Ja mislim da će Milko to brzo da reši i da neće da ga pogricka ego u toj priči. Ipak nagađam, jer ne znam šta je tačno posredi. :-)

    ReplyDelete
  11. Kao jedna vodolija, jel te, ja sam naravno za ljubav. Brak je ok ko hoće a ne mora ako neko neće, znači nebitno po meni. Strava je koliko si iskrena i mislim da je to veoma hrabro. Ipak u životu, ljudi - mislim muškarci, u većini slučajeva vole foliranje i distancu, čast izuzetcima. Ali nadu ne treba gubiti, nada umire poslednja. Svašta pišem. Sve u svemu, vredi pokušavati, naročito u tim tvojim divnim godinama.

    ReplyDelete
  12. Ja se sad ne bih etiketirala kroz horoskop, jerbo znaš da narod ne voli mnogo Jarice, a pogotovo kad im je podznak Ovan. Od tak'ih se muški plaše i beže. :-) Jesam iskrena, a drago mi je da tebi to "leži". Ti si potpuno u pravu, foliranje je ono što prolazi. To je evidentno na svakom koraku. Ono, kad pomislim, da sam drugačije satkana mogla sam lepo da profitiram tokom devedesetih da sam se bacila u sponzoruše. To je bila moja generacija, mislim na sponzoruše. A i da je bilo ponuda, bilo je, da se ne lažemo. :-) Odoh da tražim sunce sa svećom u ruci. :-)

    ReplyDelete
  13. @Miodrag, Retka Zverka

    Mislim da je u pitanju neki bio poremećaj, kosa i nokti mi brže rastu, još samo fali da dobijem i sise, i da kompletiram transformaciju :)))

    A ego u mene permanentno raste, tako da je s te strane sve ok ;))

    ReplyDelete
  14. Нити сам удата, нити сам близу томе, али ћу ипак да коментаришем ;-)

    Најпре, стварно је храбро од тебе што си поделила ова искуства овде, али су још храбрији поступци. Мислим на храброст да изађеш из нечег без обзира на емоције. Већина жена поступа супротно, остаје у браку иако је неподношљив, јер је то "друштвено прихватљивије", или се плаше онога што следи...

    О подели обавеза, све лепо звучи, видим да и ови мушкарци што коментаришу подржавају, али опет, изгледа да су ипак у мањини ;-)

    Отворен брак, брак у коме супружнуци свесно не желе децу, иако могу да их имају,...- сувише сам традиционална по тим питањима, па према томе такве идеје апсолутно не подржавам.

    Све у свему, долазим до закључка да се, уколико и кад дође до помена речи брак ослоним на емоције и разум, али у односу 50-50, а ви ме исправите ако нешто треба да превагне ;-)

    ReplyDelete
  15. Zdravo Mergrey, tvoj komentar je tim pre pravi što se još uvek nisi udavala. :-) Ja mislim da iskreno pisati o svom životu ili pak nekim viđenjima nekada jeste hrabrost, a često i ludost. O potezima isto tako mislim. Ti treba da se boriš u svom životu da sutra ako i kada se udaš ne zapadneš u patrijarhalni model i da glumiš neku jadnicu, jer većina žena to radi, jer je to "normalno". Veruj mi, za to se moraš izboriti, osim ako nemaš ludu sreću da naletaš na muškarca koji nije homo Balcanicus.

    Kada sam pisala o "otvorenom" braku nisam mislila na nemanje potomstva, nego na to da svako živi svoj život, a u braku su samo na papiru. Ima puno takvih brakova. To ne mora da znači da potomstva nema. Čak je češća situacija da tu dece ima. Ulazak u brak sa svesnom namerom da nikad nemaš decu je za mene totalna besmislica, međutim, može da bude i veoma "profitabilno"; ali, u životu se nikad ne zna...

    Nisam sigurna da bih mogla da ti dam savet šta uopšte treba sutra da prevagne u tvom životu kada budeš donosila odluku o potencijalnoj udaji. Ono što treba da znaš je da brak između ostalog jeste gomila govana sa šlagom na vrhu i da ih neki jedu kašičicima, a neki lopatama.

    U mom dosadašnjem životu, ja sam videla samo jednu porodicu za koju mogu da kažem da je istinski srećna i harmonična. Videla sam i mnoge druge koje pokušavaju da emituju takvu poruku, ali to nije istina. Najviše sam videla porodica za koje sam bog zna zašto su i dalje na okupu.

    ReplyDelete
  16. @Ретка Зверка

    Знам на шта мислиш кад кажеш отворен брак, нисам га поистоветила са немањем потомства, већ сам навела та два случаја која си поменула а која су ван нечега што је прихватљиво, бар за мене. Овако како сам написала, јасно је зашто је тако протумачено:-)

    Остало сам примила к знању, као и цео овај пост:-)

    Велики поздрав за тебе!:-)

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...