Monday 27 June 2011

Danke Deutschland

Imam 37 godina,
Svoje poreklo i
I svoje korene.

Svoje rizome
Neću da sečem.
To je moja bit.


Moja žila kucavica
Ne može sijati
Pod tuđim nebom.

Mogla bih da budem
Samo bleda senka
Unutrašnjeg Ja.

Ja se divim dijaspori,
Njenoj muci i
Istrajnosti u opstajanju.

Ja vidim nestajanje i
Glorifikaciju ispraznosti
Usred prirodnih lepota.

Ja vidim ništa i
Ja vidim sve,
I to mi je dovoljno.

Muka mi je od
Pravila i procedura
Što za suštinu ne znaju.

Od očiju slepaca,
Duhom obogaljenih,
Dušom odrođenih.

Za sutra koje ne postoji,
Za juče koje je prošlo.
A gde je sada?

Kada živeti?
Kada se radovati?
Sutra ili juče?

Nemoguće...

2 comments:

  1. Тотално мрачна слика. Свет се претвара у то, увлаче и нас полако.

    ReplyDelete
  2. @ТоМЦаа
    Mi, kao nacija, smo već u tome. Na pojedincima je da ostanu svoji.

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...