Monday 12 July 2010

Strah

Putniče moj jedini
Tvoji putevi su večiti

Kuda god ti da ideš i
Ma šta da radiš

Pobeći mi nećeš
Možeš se samo sakriti.

Te umorne oči, stvarne
Čuvam od zaborava u sebi

Sve trenove i trnove
Bolje znam nego ti

Osetim po ko zna koji put
Da tonem pokraj tebe

Ti ne pružaš mi svoje ruke
Da povučeš me od sebe

Dozvolićeš mi ponovo krah
Pokucaj, otvoriću se: "Ja se zovem Strah!"

11 comments:

  1. Sada bih trebao da dam i komentar na ovo. Neću, ne volim da komentarišem, ne volim da pričam. Samo ću da čitam i da osjećam.

    ReplyDelete
  2. Zašto bi morao, i sviđa mi se što nećeš. Gustiraj lagano, iznutra. :-)

    ReplyDelete
  3. Uff, mislim da ću i ja gustirati, opušteno!

    ReplyDelete
  4. Baš si inspirisana ovih dana? Lepo!

    ReplyDelete
  5. Strah - deo nas, ili pre strah - naša senka... Fino oblikovana, kroz stih, razmišljanja i osećanja. dopada mi se :)

    ReplyDelete
  6. Hvala vam drugari na finim komentarima i dobrim vibracijama. :-)

    ReplyDelete
  7. @Retka Zverka

    kolez'nice...
    kolenice:)))
    i ostale strahovite reči:)))

    hug!

    ReplyDelete
  8. @Bravarica
    Sa' ću ga param u sledećoj reči. :)

    kolenice (-1)
    =
    loknice

    :*

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...