Wednesday 6 January 2010

Gde, šta, kako?

Dakle, cupkaju ti dani pred moj rođendan. Odjednom, shvatim, pa mene po prvi put uopšte i ne interesuje što mi je rođendan. Pomislim, to je sjajno! Uvek sam se nešto bedačila oko tog datuma. Nije da sam pravila sumarne i sukcesivne životne analize, ali nisam baš nešto raspoložena tih dana. Šta ću, odavno mi uteklo punoletstvo. :-)

Opet, s obzirom da sam prošle godine pravila čitav karabaluk sa sve ručkom itd., logično, tih nekoliko osoba očekuje od mene nešto i ove godine. E, sad, ja vidim da ja to ne očekujem od sebe. Onda pomislim, pa čekaj, zar si toliko lenja? Nije u tome stvar. Jednostavno, 'ebeš reprize, nisu nikad tako upečatljive kao premijere. U'vatim sebe kako sam maznula parče papira, pa već krenula... aha, mogla bih možda ovu salatu, ali ona se ne slaže uz onu drugu... ako uzmem ovaj sastojak, on nikako ne ide sa onim trećim... odmahnem rukom... ono sedenje za stolom, ne, ne, to ne dolazi u obzir... to je tako formalno i ja to ne volim... švedski astal... dobro...  pa shvatim da sam u međuvremenu zaboravila kako se nešto priprema od klope... pa pošto me mrzi da izvlačim svesku iz ormana... da to je taj orman što stoji nesređen još od letošnjeg krečenja... 'ajd' da malo izgooglam... i ja krenem od nekih 50-ih stvari koje su mi tog trenutka proletele kroz glavu... i posle sat vremena shvatim da nisam izgooglala ni jednu reč koja ima veze sa hranom. Vidim ja, ćorav je to posao.



Usput, bacim pogled po stanu. Au, treba da sređujem kuću. Ne sređuje mi se kuća. U stvari, ja mrzim kućne poslove. Jedino volim da kuvam. Ovo ostalo mi je nužno zlo. Nije da baš čekam da pacovi krenu da se igraju žmurke po stanu, da bih ja manula svojim persijskim repićem, ali... Odjednom, vidim sebe sa žutim rukavicama, kako prosipam litre sanitara po WC-u i ribam... da, ribam ko konj... Mr Clean i ostali toaletni čarobnjaci postoje samo u reklamama... gušim se u opojnom mirisu mora ispod koga taktično radi HCl... brišem svaku bespotrebnu bočicu od prašine... Ma, za koji moj. Ako to ne radim zbog sebe, još manje ću zbog gostiju. To onda znači da neću ni da radim ono što mi se ne radi.



Apsolvirala sam temu. Pao mi je kamen sa srca. Znači, idemo negde. Gde sad da ih vodim? Odavno se ne smucam previše po kafićima, klubovima, restoranima i njima sl. To je sve iz razloga što sam baksuz, i što mi uglavnom nigde ne odgovara muzika. Osetljive su mi uši na zvukove, pa... Ako mi odgovara muzika, onda mi ne odgovara prevelika buka. Zapravo, iritiraju me mesta u kojima moram da nosim megafon da bi me sagovornik čuo. A, često mi se ni ambijent ne dopada. Čim vidim mnogo plastike, stakla i metala zgrozim se. Fancy mesta koja više liče na kasapnice i mrtvačnice, ogoljena, obezdušena, sa ceđenim đusom od 250 din.+, onim odvratnim kafama, gde su nagurali neke silne ekstrakte, pa se kafa i ne oseća, sa livrejisanim i dresiranim konobarima i razume se, pivima od 0.33 l. Jeste da mi pivo nije omiljeno piće, ali kada ga pijem, pijem pola litre. Ne mogu bre da srčem iz one čašice, bar dok ne postanem roda. Vina više i ne pijem kad odem negde, jer kad vidim cene, odma' se narogušim. Pa nisam valjda luda da platim vino ko večeru za 3-4 osobe?! Mislim, sve, sve, ali taj luksuz ni jedan Rokfeler ne bi sebi dopustio. Uostalom, njima drugi plaćaju, zato oni i imaju. ;-)

Sve u svemu, shvatim da je vrag odneo šalu i da ja nisam in i da ćemo onako na gomili da se pokupimo i da odemo na neko obično mesto tj. u neku rupu, gde mogu da dignem i noge na sto, ako mi se baš hoće, i gde neću morati da urlam ih sveg glasa i gde se još čuju žamori.

Kad bolje razmislim, da je toplije vreme, najbolje bih se osećala da kupim to pivo od pola litre i da zabodemo neku klupu i toročemo iz sve snage.



P. S. Danas ne smem da upalim mobilni, jer imam neki čudan predosećaj da će da mi uleti neki od onih nadahnutih SMS cirkulara koji kaže: "Ko se krstom krsti i slavu svoju slavi badnjak pred kućom ne sme da izostavi. Život nek vam bude kao najlepši san; od srca vam želim srećan Badnji dan." - Ovoga mi krsta, od kud oni znaju da nisam u međuvremenu prešla u budiste i da mi položajnik muški nije doneo badnjak koji je 'apio sa branika kola?!?!?!

0 komentar/a:

Post a Comment

Note: only a member of this blog may post a comment.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...